U nezapamćenoj tragediji u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" koja se dogodila 3. svibnja trinaestogodišnjak je hicima iz očevog vatrenog oružja, usmrtio devetero učenika i čovjeka iz osiguranja. Pritom je teško ranio nastavnicu i još petero učenika. O najstrašnijem danu u svom životu, o svemu proživljenom i doživljenom, u Labirintu HRT-a su po prvi puta progovorili roditelji jedanaestogodišnje stradale djevojčice Ane Božović.
Anin otac Ivan Božović prisjetio se tog jutra kada je po posljednji puta svoju djevojčicu zagrlio, poljubio i ispratio u školu. Ana u suknji koju je kupila u Solunu i prsluku koji je obukla jer je on to tražio - to je posljednja njezina slika koju pamti. Majka Ninela Radičević kaže kako roditelji misle kako je škola sigurno mjesto.
- Poslala sam dijete u školu. I vi nekako uvijek mislite da je škola sigurno mjesto. Onog trenutka kada dijete uđe u školu ti kažeš - dobro, sad je sigurno, govori majka.
No onda je stigao poziv.
Otac ističe kako im je danas najveća utjeha što znaju da su svojoj Ani neprestano govorili koliko je vole i koliko im znači. - To nam pruža utjehu jer znamo da smo joj svaki dan iskazivali ljubav i podršku, čak i kad nas je zvala da joj donesemo novac za užinu - rekao je Ivan Božović.
A da je Ana stvarno bila posebna djevojčica svjedoče riječi njezine majke koja ističe kako je ona bila veselo i neopterećeno dijete koje je uvijek širilo sreću i ljubav prema drugima. - Ona je tako unosila neku sreću, neku toplinu. Stalno je bila vesela, stalno se borila za neku pravdu, stalno je štitila slabije od sebe - kaže Ninela Radičević.
Na kraju svega ostaje pitanje - zašto se ova tragedija dogodila, kako se dogodila i kako je uopće došlo do toga da dječak od 13 godina izvrši ovakvo masovno ubojstvo. U potresnom istupu Anine je roditelje vodila samo jedna misao - da se to nikada nigdje više ne dogodi.
