Novi bombaški napad u Sarajevu, a jučer je oko 3.50 sati meta bio objekt Group Elma Caffea na Stupu. Kao motiv se spominje - konkurencija! Nema dana da ovakvi novinski naslovi ne osvanu u Sarajevu: “U pucnjavi pred kafićem ranjene dvije osobe”, “Uhićen zbog pokušaja ubojstva 23-godišnjaka”, “Još jedna eksplozija u Sarajevu - bačena bomba pred kuću u općini Novi Grad”, “Dvojica mladića ranjena, za počiniteljima se traga”... Osim toga, gotovo su svakodnevni obračuni višestrukih povratnika u vršenju kaznenih djela koji sve teroriziraju i zbog kojih je Sarajevo na popisu gradova nesigurnih za život. Kako kažu Sarajlije, to nije ni čudno kada se zna da se, zbog nefunkcionalnog sustava, svakog dana 500 osuđenika šeće slobodno ulicama grada. Za njih je vijest ako barem jedan dan nema crne kronike iz Sarajeva.
Rizik na ulici
- Ne mogu reći da me je strah, ali imam u podsvijesti kako bi se moglo nešto dogoditi svakog trenutka. Riskirate kada iziđete na ulicu, riskirate kad ste u trolejbusu. Gdje god da ste - riskirate. Mislim da čak riskirate i u vlastitom domu jer ne bi bilo veliko čudo da vam netko upadne u stan i napadne vas. To je stalna pojava. Treba uvesti vrlo stroge zakone za takve stvari. Problem kriminalnog ponašanja se, nažalost, bagatelizira, ne posvećuje mu se dovoljno pozornosti. Iako informacije o počinjenim kaznenim djelima i prekršajima pune stupce novina, medija, ovome problemu se pristupa paušalno. Nesigurnost je na svakom koraku. Pljačke. Policija treba raditi na tome da kao prije na ulici bude policajac na svakih 100 m - kažu zabrinuti građani koji smatraju kako se samo stvara dojam da institucije rade svoj posao, ali se problem kriminaliteta ne rješava. Menadžment grada priznaje da svakodnevne pucnjave u Sarajevu pružaju objektivne razloge da se građani ne osjećaju sigurno.
- Policija troši svoje resurse, ljude, mi trošimo sredstva opremajući policiju, oni vrijedno rade, a rezultata nema. Svaku noć se ponavlja isto. I to više nije dopustivo, poručivao je još bivši sarajevski gradonačelnik Alija Behmen, ali je i danas sve ostalo isto, ako ne i puno gore jer svi kao da čekaju da se problem sam od sebe riješi. Svi imaju jedan stav, a njega je ponajbolje precizirao nekadašnji premijer ove županije Fikret Musić: - Volio bih da kad se popucaju, onako sarajevski rečeno, barem se poubijaju kad već jedni na druge potežu oružje, a ne da pucaju u noge!
- Korijen ovih problema leži u poremećenim vrijednostima u društvu, smatra sociolog Hidajet Repovac. Nakon rata je sustav vrijednosti doživio potpuni krah i sada su važne trivijalne stvari.
- Poslijeratno razdoblje je ekonomski strašno derogirano, a i socijalno u velikoj mjeri, kao i iz nekih drugih razloga - obrazovanje, odgoj, opća kultura, ambijent u kojemu djeca žive - sve je to, mislim, izazvalo različite oblike delinkvencije, zaključuje Repovac.
- Sve dosadašnje aktivnosti da se popravi sigurnosna situacija u glavnom gradu BiH nisu urodile plodom. Nadležni očito nemaju odgovor kako riješiti postojeće stanje, kažu iz nevladine organizacije “Dosta”. Sigurnost građana Sarajeva ugrožena je zbog zaraćenih klanova koji se obračunavaju na ulicama, a nerijetko stradaju i nedužne osobe. Također, gotovo svaki mjesec se u Sarajevu dogodi čak 20 slučajeva razbojstava. Od pljački kladionica i trgovina pod prijetnjom oružjem, do otimanja mobitela i novca, što sve češće na svojoj koži iskuse i strani turisti. I učestali oružani napadi praćeni teškim krađama, najčešće vozila, u Sarajevu već dugo odaju sliku nesigurnosti.
U prilog tom osjećaju idu i podaci koji govore da je od ukupnog broja razbojstava i krađa na području Federacije BiH, više od 60 posto počinjeno u Sarajevskoj županiji. Međutim, prema službenim statističkim policijskim izvješćima, bar za prošlu godinu, kriminala je manje. Statistika i osjećaj nesigurnosti očito nisu baš usklađeni.
Ravnatelj Centra za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu Eldan Mujanović kaže da se pod hitno nešto mora mijenjati.
Nepodnošljivo
- Doista je nepodnošljiva situacija u smislu da se ta kaznena djela događaju u svako doba na javnim mjestima, u gradskom prijevozu, na turističkim mjestima, koja bi trebala služiti za odmor i rekreaciju. Ljudi ne smiju izići na planinu jer ne znaju hoće li ih netko zaustaviti i uz prijetnju nožem ili pištoljem im oteti imovinu.
Čini mi se kako je to postalo uobičajeno, a institucije koje bi trebale reagirati, prvenstveno policija, nas uvjeravaju kako sigurnosna situacija nikad nije bila bolja, da registriranog kriminala nikad nije bilo manje i da bismo svi trebali mirno spavati.
Čini mi se kako svi vide problem osim onih koji bi se trebali baviti njime - institucija vlasti - ocjena je brojnih građana. Prema podacima koje je nedavno iznio ravnatelj Federalne uprave policije Dragan Lukač, od 1200 do 1400 vozila, koliko se godišnje ukrade na području cijele FBiH, 70-80 posto ukradeno je na području Sarajeva. Džeparenje, i uz prijetnju hladnim oružjem i u javnom prijevozu, sve je češća pojava, a pljačkaši otimaju sve što je pokretno, vozila od starijih, bicikla od mlađih. Od davno obećanoga postavljanja kamera u sredstva gradskog prijevoza ni do danas nije bilo ništa, kao ni od većine mjera predloženih nakon nekog od ozbiljnijih incidenata koji su se dogodili u gradu u posljednjih nekoliko godina. Nije prošao ni prijedlog da se u zakon uvede vožnja iz obijesti koja bi značajno pooštrila kriterije kada su u pitanju teške prometne nesreće izazvane brzom vožnjom.
- Sarajevo, osim toga, strateški pogoduje kriminalcima jer se nalazi u blizini entitetske granice, a na ruku im ide i neorganiziranost sigurnosnoga sektora, ističe bivši ministar MUP-a SŽ Nermin Pećanac.
Konačno, može se zaključiti kako zanimanje za povećanje stupnja sigurnosti traje onoliko koliko je pozornost medija prisutna. Čim ona prestane, sva dana obećanja nestaju. •
