Kralj narkotika. Najmoćniji mafijaški boss na Balkanu. Vođa međunarodne kriminalne organizacije koja bez problema iz Latinske Amerike naručuje tone kokaina po cijeni od nekoliko stotina milijuna eura. Poduzetnik čija se godišnja zarada prema DEA-i (američkoj organizaciji za borbu protiv droga) procjenjuje na milijardu eura. Čovjek za kojeg se smatra da je samo u Srbiji raznim investicijama i poslovima povezanim s nekretninama oprao oko 4,5 milijardi eura zarađenih na trgovini narkoticima. Bjegunac i lice s Interpolove tjeralice koje uživa status nedodirljivog božanstva u rodnoj Crnoj Gori. Smatra se da posjeduje više od 600 poduzeća po Srbiji i Crnoj Gori, a u svom vlasništvu ima čak i kompaniju Štrumfovi koja upravlja vrtićima u Srbiji!? I na koncu čovjek zbog kojeg se posljednjih dana opasno zatresla srbijanska politička scena. Do te mjere da dok jedna politička opcija zaziva prijevremene izbore, druga to kategorički odbija kroz usta Ivice Dačića, aktualnog premijera i ministra policije koji se našao u neugodnoj situaciji jer već danima medijima i javnosti mora objašnjavati kako, zašto i kada je kontaktirao s pojedinim pripadnicima najmoćnijeg mafijaškog klana na Balkanu.
Političke elite uplašene
Sve gore navedeno je Darko Šarić, Crnogorac iz Pljevlja, koji je do unatrag nekoliko godina bio samo još jedan u nizu – kontroverznih biznismena. A onda se 2009. odjednom sve preokrenulo i Šarić se pretvorio u čovjeka od čijeg uhićenja strahuju političke elite u susjednoj državi. Jer, ako je vjerovati srbijanskim medijima, Šarić je čovjek-duh. Neuhvatljiv je tamošnjoj policiji, no dovoljno moćan da šefovima te iste policije, pa čak i pojedinim ministrima u telefonskim razgovorima naređuje i objašnjava što trebaju ili ne trebaju raditi. On je ujedno i jedan od glavnih aktera afere koja zadnjih mjesec dana trese Srbiju. A u toj aferi sve se, pojednostavljeno rečeno, svodi na sljedeće: mediji su se dokopali podatka o 130 tajno snimljenih razgovora između Šarića i pojedinih političara tijekom 2008. i 2009. Usto se ispostavilo da je tih godina Ivica Dačić, u to vrijeme samo prvi policajac Srbije, osobno kontaktirao i u ured primao Rodoljuba Radulovića zvanog Miša Banana. I to vjerojatno ne bi bilo sporno da Radulović nije jedan od glavnih operativaca Šarićeva klana, protiv kojeg je srbijansko tužiteljstvo za organizirani kriminal u listopadu 2012. podnijelo optužnicu jer ga se tereti da je sudjelovao u krijumčarenju 1,8 tona kokaina. Prema optužnici Radulović je bio zadužen za operativno provođenje cijele operacije pa je tako droga njegovim brodovima iz Latinske Amerike dopremana u Europu, a ti transporti kokaina kamuflirani su transportima soje. Kao Šarićev operativac, Radulović, koji je srbijanskoj javnosti do tada bio poznat isključivo kao trgovac bananama, tamošnjoj policiji postao je zanimljiv koncem 2008. kada je zatraženo odobrenje za njegovo tajno praćenje i snimanje. Prateći Radulovića, policija je otkrila da se više puta sastajao s Dačićem, a srbijanski mediji raspisali su se i kako su Šarić i Radulović imali šifru za Dačića kojeg su u međusobnim razgovorima oslovljavali s – Drug. Dačića se usto po medijima optužuje da je od Radulovića dobio sigurne telefone za međusobnu komunikaciju, a pojavili su se napisi da je Dačić u tadašnjem srbijanskom MUP-u kadrovirao sukladno željama Darka Šarića. Srbijanski premijer sve je te medijske navode javno demantirao nazvavši ih podmetanjima političkih oponenata i dijelova tajnih službi koji ga nisu informirali o Radulovićevoj ulozi u Šarićevu klanu. Cijela priča dobila je političku dimenziju nakon što je oporbena Demokratska stranka zbog afere zatražila prijevremene izbore.
I po mišljenju poznavatelja prilika na srbijanskoj političkoj i kriminalnoj sceni upravo u tom grmu leži zec najnovije afere u susjednoj državi, u kojoj su kriminal i visoke političko-obavještajne strukture godinama tako isprepletene da uopće nije neuobičajeno da se kriminalci od kalibra koriste za rušenje legalno izabrane političke vlasti.
– Sve što se događa u Srbiji proteklih mjesec dana nije nikakva slučajnost, već pokušaj Demokratske stranke da iznudi prijevremene izbore. U Srbiji su se zadnjih mjeseci zakotrljale neke istrage, korupcijske prije svega, kojima su obuhvaćeni i neki bivši ministri iz prijašnje vlade. Stoga ne čudi što Demokratska stranka ovakvim napadom na Dačića zapravo pokušava isprovocirati smjenu vlasti te tako zaustaviti istraživanje svojih ministara iz bivše vlade. Pa u kojoj se to normalnoj zemlji na svijetu može dogoditi da direktor policije četiri godine u privatnoj zbirci čuva tajno snimljene razgovore između političara i kriminalaca i onda ih pusti u javnost kada mu to politički odgovara? Svugdje u svijetu se za tako nešto ide u zatvor – kaže Marko Nicović, srbijanski analitičar, inače bivši policajac.
Likvidacija Zorana Đinđića
Da korištenje kriminalaca od kalibra za micanje političkih oponenata u Srbiji i nije neki novitet u susjednoj državi, dokazuje i ubojstvo premijera Zorana Đinđića. Njega su 2003. likvidirali pripadnici zloglasnog zemunskog klana, u to vrijeme zasigurno najmoćnije mafijaške organizacije na Balkanu. Da stvar za Srbiju bude traumatičnija, na površinu su isplivale i sve veze koje su “zemunci” imali s političarima, paraobavještajnom zajednicom, ali i Jedinicom za specijalne operacije (JSO), elitnom postrojbom srbijanske policije koja je svoj krvavi trag ostavila po ratištima u Hrvatskoj i BiH. Ispostavilo se, naime, da je jedan od zapovjednika te jedinice – Milorad Ulemek Legija – ujedno bio i jedan od vođa klana, dok je Đinđićev ubojica Zvezdan Jovanović također bio pripadnik JSO-a. U mjesecima koji su uslijedili Srbija je doznala mnoge šokantne stvari, kao primjerice da su “zemunci” bili odgovorni za pokušaj atentata na oporbenog političara Vuka Draškovića te za ubojstvo Ivana Stambolića, bivšeg predsjednika Srbije, a sve to najvjerojatnije po nalogu tadašnjeg vladara Srbije Slobodana Miloševića. Odgovor traumatizirane države, koja se na najgrublji mogući način suočila s činjenicom da je od vrha do dna premrežena pipcima organiziranog kriminala, nije trebalo puno čekati. Pokrenuta je represivna akcija Sablja usmjerena ne samo prema “zemuncima” nego prema ukupno 123 kriminalne grupe, precizno pobrojene u Bijeloj knjizi srbijanske policije. Rezultat Sablje bio je uhićenje više od 10.000 osoba, zapljena golemih količina oružja i droge, rasformiranje JSO-a te manje-više razbijanje zemunskog klana. Jer velik je broj “zemunaca” uhićen i u konačnici osuđen na dugotrajne kazne zatvora, neki su ubijeni u policijskim akcijama, a oni koji su pred naletom “plavaca” uspjeli pobjeći iz Srbije skrovišta su potražili kod braće po kriminalu diljem regije. U tom trenutku činilo se da se Srbija ozbiljnije od bilo koje zemlje s područja bivše Jugoslavije razračunala s organiziranim kriminalom. No da je to ipak bio samo privid, pokazalo se ubrzo, kada su stare mafijaške bossove zamijenili novi. Usto je sadašnji srbijanski premijer 2009. kao ministar policije dodatno šokirao tamošnju javnost obznanivši da u Srbiji postoji između 30 i 40 ozbiljnih kriminalnih skupina te još poveći broj manjih kriminalnih organizacija.
Organizirani kao vojska
– Ta je Dačićeva procjena točna. No sada više nisu problem samo kriminalci nego i sve brojnije navijačke huliganske skupine koje se, osim nasiljem, bave i trgovinom drogom. Te su skupine organizirane po vojničkom principu i to je sve veći problem za ovdašnju policiju – objašnjava Nicević promjene u ustrojstvu srbijanske kriminalne scene.
Promjenama na kriminalnoj sceni pogoduje i to što su neki bivši neprijeporni bossovi, poput Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam i Luke Bojovića, završili u zatvoru.
– To vam je uvijek tako. Kada stari odu u zatvor, na njihovo mjesto dođu novi. Jer kriminalce zanima samo moć. I novac koji proizlazi iz te moći. Dok su u zatvoru, ta moć blijedi. Sada zasigurno centralne figure na srbijanskoj kriminalnoj sceni nisu Jocić ili Bojović. Jocić u Beogradu izdržava kaznu za jedan stari zločin, dok Bojović čeka da bude izručen Srbiji iz Španjolske. Bojovićeva uloga bila je znatno veća dok je bio na slobodi jer su njega smatrali novim vođom onog što je ostalo od zemunskog klana. No sada više nema takvu moć. Osim toga, ni “dronjci” zemunskog klana više nisu moćni jer nisu jedinstveni – objašnjava Nicević.
No, ako nekadašnji žestoki momci srbijanskog podzemlja možda više i nemaju nekadašnju moć, to ne znači da ono što se kolokvijalno zove srbijanska mafija ne uživa “ugled” u svijetu. Po istraživanjima medijskih organizacija specijaliziranih za pisanje o organiziranom kriminalu srbijanska mafija na svjetskoj mafijaškoj top-ljestvici zauzima visoko osmo mjesto. Smatra se da su joj uže specijalnosti trgovina drogom, oružjem i ljudima te iznude i naručene likvidacije. Po Niceviću, srbijanski kriminalci visoku plasiranost u svjetskom kriminalnom poretku ponajprije trebaju “zahvaliti” bandi koja je diljem svijeta poznata pod nazivom Pink Pantheri.
Ruski igrač
– Poznati su po krađama skupog nakita, a iz draguljarnica diljem svijeta do sada su ukrali nakit vrijedan 400 milijuna dolara. Nisu nasilni, ali su “majstori” u svom poslu. S druge strane, nakon rasformiranja JSO-a jedan dio tih ljudi završio je po zatvorima, dok je drugi dio visoko cijenjen na svjetskoj kriminalnoj sceni jer ima specijalistička znanja poput rukovanja oružjem i eksplozivom. Ovdašnja kriminalna scena, recimo to tako, takve ljude izvozi tamo gdje treba jer su pogodni za počinjenje naručenih likvidacija – objašnjava Nicević.
Koristi li se tim profesionalnim timovima ubojica i Darko Šarić kako bi se riješio nepoželjnih svjedoka, zasad se ne zna. No činjenica je da su protiv Šarića na Specijalnom sudu u Beogradu podnesene dvije optužnice zbog krijumčarenja ukupno gotovo četiri tone kokaina te da su, otkako ti postupci traju, likvidirana tri svjedoka prije no što su uopće uspjela svjedočiti. Isto je tako činjenica da je lov na Šarića pokrenula američka DEA u kodnoj akciji imena Balkanski ratnik, i to nakon što je u ljeto 2009. u Urugvaju zaplijenjeno 2,3 tone Šarićeva kokaina. Krvavi trag Balkanskog ratnika nakon te zapljene prošao je kroz gotovo sve zemlje bivše Jugoslavije koje su bile područje Šarićeva djelovanja ostavivši iza sebe desetak mrtvih, ubijenih u klasičnim “sačekušama”. Možda je upravo to dalo Šariću stigmu okrutnosti, ali i aureolu nedodirljive osobe, toliko moćne da zbog njega može pasti i jedna vlada.
– Ne mislim da je Šarić moćan koliko se prezentira u medijima. Mislim da je njegov klan ekspozitura ruske mafije, najjače kriminalne organizacije na svijetu. Šarić je samo mali igrač u velikom sustavu jer me nitko ne može uvjeriti da neki anonimac iz Pljevlja može kupiti gotovo četiri tone kokaina. On je ruski igrač, a sve što se oko njega događa pokazuje da mnogima u Srbiji ne bi odgovaralo da on bude uhićen. Moguće je da se skriva u Rusiji ili Švicarskoj, no isto je tako moguće i da je mrtav – zaključuje Nicević. Koliko je u pravu, vidjet će se sljedećih dana u onom što će se događati na uzavreloj srbijanskoj političkoj sceni. A idućih dana vjerojatno će se pokazati i je li točna antologijska rečenica jednog srbijanskog političara prema kojoj svaka država ima mafiju, a samo u Srbiji mafija ima državu.
>>Susreti s ljudima iz narkomiljea Dačića će stajati fotelje?
>>Dačić će ovu aferu teško preživjeti, spasiti ga može jedino Bruxelles
Preuzeto sa www.vecernji.hr
