RIM – Izložba „Lux in Arcana – Otkriva se Tajni vatikanski arhiv”, koja je danas otvorena u Kapitolskim muzejima (Musei Capitolini) u Rimu svjetski je medijski događaj. Za današnju konferenciju za novinare i prvi pregled izložaka akreditiralo se gotovo 300 novinara iz 26 zemalja (među kojima dopisnik Večernjaka).
To je prvi i najvjerojatnije jedini puta da oko 100 originalnih dokumenata pohranjenih u Tajnom vatikanskom arhivu izlazi izvan vatikanskih zidina. Izložba, koja će trajati do rujna ove godine, organizirana je u povodu 400. obljetnice osnutka Tajnog vatikanskog arhiva kojeg je utemeljio papa Pavao V. u Apostolskoj palači.
U prostorijama rimskog muzeja na brežuljku Capitolu, gdje se nalazi i gradska vijećnica, izloženi su originalni dokumenti o nekim konklavama, o hereticima, o templarima, o križarskim ratovima, a ima i dokumenata iz Drugog svjetskog rata. Neki zapisi su pisani u šiframa, drugi na pergameni, a potijeću od VIII. stoljeća do danas. Oni se inače nalaze u Vatikanu na policama dugim 85 km u nedavno obnovljenim prostorima Tajnog vatikanskog arhiva. Izložena je bula pape Inocenta IV. kojom 1245. svrgnuo cara Frederika II. von Hohenstaufena, zatim peticija engleskih lordova Klementu XII. iz 1530. godine kojom traže da on poništi brak Henrika VIII. s Katarinom Aragonskom.
Tu je i dekret „Dictatus Papae” iz XI. stoljeća kojim je Grgur VII. proglasio premoć papa nad svjetovnom vlašću i dao si za pravo smjenjivanje kraljeva. Ima zapisa sa suđenja astronomu Galileo Galileju, zatim pisma na kineskoj svili iz 1650., na kori indijanskog poglavice Chippewa Leonu XII. iz 1887. godine.
Posebno zanimanje je vezano za Templare i dva dokumenta iz razdoblja 1308.-1311. godine. Prvi je tzv pergament iz dvorca Chinon u Francuskoj kojim se čelnike templara odriješilo, a drugi o procesu protiv reda templara. Čelnici Temla (hrama) odriješeni su u kolovozu 1308. godine. Templari su već bili podvrgnuti procesima francuskih inkvizitora i pod mučenjima su priznali svoje grijehe. Papa Klement V. je polovicom kolovoza 1308. uputio u dvorac Chinon tri kardinala koji su trebali ispitati petoricu glavnih čelnika templara (Hugues de Perraud, Raymbaud de Caron, Geoffroy de Charny, Geoffroy de Gonneville i Jacques de Molay) gdje ih je kralj Filip IV. Lijepi držao zatočenima. Nakon mučenja priznali su grijehe i dobili odriješenje.
Klement V. je nastojao izvući templare iz građanskih procesa i poništiti one koje su protiv njih izrekli francuski inkvizitori. Proces protiv templara je formalno započeo 22. studenoga 1309. Nakon što su na lomači spaljena 54 templara, ostali su odustali od svega, te je između studenoga 1310. i lipnja 1311. godine više od trećine od ukupno 600 templara dobrovoljno došlo na sudove i priznalo grijehe. Tih 231 dobrovoljnih priznanja grijeha se nalazi na 60 metara dugom pergamentu u smotuljku koji je sada prvi puta izložen javnosti.
Zanimljiva je u bula Inter Cetera pape Aleksandra VI. iz 1493. godine o otkrivenom Novom Svijetu, Americi. Poslije 69 dana plovidbe Cristoforo Colombo je 12. listopada 1492. usidrio svoju karavelu Santa Mariju pokraj otoka Guanahani (sada otok države San Salvador). Bio je to i konac Srednjeg vijeka, početak nečeg novoga, prije svega suočavanja Europe s novim ljudima, drugim civilizacijama.
Poslije povratka Colomba u Europu, u ožujku 1493., papa Aleksandar VI. (Španjolac Rodrigo de Borja), je na zahtjev španjolske kraljevske kuće, koja se pribojavala teritorijalnih pretenzija portugalskog kralja Ivana II., objavio je više dokumenata, od kojih je najvažnija bula Inter cetera obznanjena 4. svibnja 1493., kojom je španjolskoj kraljevskoj kući davao sve otoke i zemlje otkrivene ili koje će biti otkrivene zapadno od pogranične crte Sjeverni pol/Južni pol, odnosno pravac udaljen oko 100 liga (nekadašnja jedinica za mjerenje udaljenosti) Azorskih otoka i Zelenortskih otoka.
Tim dokumentom Papa je odredio gdje će biti Španjolske, a gdje Portugalske kolonije, te je zatražio što hitnije slanje katoličkih misionara u nove zemlje kako bi tamošnje žitelje preobratili na kršćansku vjeru. To je bula kojom je podjeljen svijet i kojom se zatražilo pokršćavanje. Prvi puta je iz Vatikana izašao i dokument Privilegium Ottonianum, na pergamentu iz 962. godine koji je temeljom stvaranja Crkvene Države. Otona I. Saskog je 2. veljače 962. godine je u bazilici sv. Petra u Rimu okrunio papa Ivan XII., oko 60 godine nakon posljednje krunidbe. Naime, 901. godine je papa okrunio Ludovika III. Slijepog. Oton I. je konačno dobio krunu nakon što je obećao pomoći papi u sučeljavanju s Berengariom II. oko teritorija. Nakon što ga je papa okrunio, Oton I. je obznanio dokument Privilegium Ottonianum, kojim je priznao papi prethodne donacije Apostolskom sjedištu kraljeva Pipina Malog i Karla Velikog.
Dokumet pisan zlatnom tintom na purpurnom pergamentu, prepuštao je Ivanu XII. i papama koji će ga slijediti dominaciju nad najvećim dijelom Apeninskog poluotoka, od Veneta do Campanie. No, istodobno je papa bio uvjetovan. Ivan XII. je stoga iznevjerio pakt s Otonom I. i ušao je u savez s Adalbertom, sinom Berengarija II. Sučeljavanja između Otona I. i Ivana XII. trajala su do papine smrti.
To su samo neki detalji iz dokumenata koji će biti predstavljeni na izložbi, jedinstvenoj u svijetu, koja će zasigurno privuči milijune znatiželjnika.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
