Svaka nova generacija maturanata nepismenija je od prethodne, uvriježeno je mišljenje u javnosti. To potvrđuju i rezultati koje su ovogodišnji maturanti ostvarili u pisanju eseja iz hrvatskoga jezika. Samo 103 maturanta od njih 21.329, koliko je esej pisalo na višoj razini, uspjelo ga je napisati za maksimalnih 40 bodova. Na osnovnoj razini esej je pisalo 13.265 učenika, a 40 bodova uspjelo je osigurati samo desetero.
To su znatno lošiji rezultati od njihovih prošlogodišnjih kolega. Tada su esej za 40 bodova na višoj razini napisala 182 maturanta, a na osnovnoj dvostruko više nego ove godine – 40 bodova tada je osiguralo 20 učenika. Kad bi se esej ocjenjivao posebno, a ne samo vrednovao kao dio testa iz hrvatskog jezika, prosječna ocjena bila bi nategnuta trojka. Prosječan broj bodova ostvarenih na eseju prošle godine bio je bolji i na višoj i na osnovnoj razini.
– Ispada tako da su djeca sve nepismenija i sve manje zainteresirana za čitanje. Mladi sve manje prihvaćaju stari način čitanja, a zašto je tako, treba istražiti. Testovi znanja ne mogu dati odgovore na to. Djeca se više koriste modernim tehnologijama, sklonija su kraćim informacijama, kratkim formama – objašnjava ravnatelj Centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Goran Sirovatka.
Nisu uvježbani za esej
On ističe da djeca nisu uvježbana za pisanje eseja, a da bi se to promijenilo, mora se donijeti novi kurikulum i program, mijenjati način poučavanja. Na to upućuju i sva međunarodna istraživanja, kaže Sirovatka. Nakon promjene kurikuluma, morat će se krenuti u edukaciju nastavnika koji bi sve to morali provesti u školama. S ocjenom da su djeca sve nepismenija ne slaže se ravnateljica zagrebačke Sedme gimnazije Ljilja Vokić.
– Ne može se na temelju eseja zaključivati da su djeca nepismena. To nije realan rezultat, on je više poruka onima koji su taj test i esej osmislili da to nisu dobro napravili i da nešto trebaju mijenjati. Djeci treba dati slobodu da sami izaberu kako bi njihova kreativnost došla do izražaja – ističe prof. Vokić.
Nisu svi talentirani za sve
Upozorava također da nisu sva djeca talentirana za sve i kako je nelogično tražiti od njih da podjednako dobro rješavaju matematiku i hrvatski ili strani jezik. Drži da i današnji učenici moraju čitati, pa i “Oca Goriota”.
– Čitanje ništa ne može zamijeniti, ni kompjutori ni igrice. Čitanjem se u čovjeku razvija ono emocionalno, a ne samo formalno. Čitanje nema alternative – zaključuje prof. Vokić i priznaje da su današnja djeca u prosjeku manje zainteresirana za čitanje.
Čitanje je stvar odgoja i obitelji, drži književnica Sanja Pilić. – Današnja djeca žive u svom svijetu, ne vole čitati ni pisati, iako ima i onih koji to rado čine. Htjela bih reći nešto pozitivnije, ali ne mogu. Nemaju vremena i imaju drukčije preokupacije – ističe Pilić. Smatra da treba napraviti reviziju lektirnih naslova, ali ne drastičnu. – Klasična djela, željeli to ili ne, jednostavno moraju proći – zaključuje Sanja Pilić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
