Novinarka i dopisnica Večernjeg lista iz Amerike Jadranka Jureško-Kero otkrila je početkom ove godine hrvatskom čitateljstvu povjesničarku židovskog podrijetla dr. Esther Gitman i njezinu tada upravo objavljenu knjigu na engleskom jeziku “When Courage Prevailed” (Kad hrabrost prevlada). U njoj ova američka povjesničarka obrađuje temu spašavanja i preživljavanja Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata te ulogu tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, kasnije kardinala Alojzija Stepinca. Najava njezine knjige kroz intervju s njome te feljton u Večernjaku s izvacima iz knjige izazvali su veliku pozornost domaće javnosti.
Kako su otkrića Esther Gitman i njezina znanstveno utemeljena tumačenja od nacionalne važnosti za Hrvate i Hrvatsku, koja pobijaju neke ustaljene teze u inozemstvu, ali i kod kuće, da su svi Hrvati u NDH bili ustaše, Jadranka Jureško-Kero napisala je veoma brzo i sinopsis za dokumentarni film o Esther Gitman. Taj će film Hrvatska televizija u utorak premijerno prikazati na Prvom programu s početkom u 20.10 sati. Filmu je naziv “Kad istina pobijedi”, a potpisnik ovih redaka bio je jedan od rijetkih koji ga je vidio prije emitiranja.
Producent filma je Ivan Maloča iz “Interfilma”. On je odmah pristao raditi na njemu kad je čuo koja je tema.
– Kad sam prije dva mjeseca dobio sinopsis za film od Jadranke Jureško-Kero, odmah sam rekao da idemo u izradu filma. Jer takav je film potreban Hrvatskoj – napomenuo je Maloča.
Ne pripada lobijima
A autorica o motivima za njegovo snimanje kaže:
– Esther Gitman je povjesničarka koja ne pripada nijednom lobiju, nijednoj interesnoj skupini. Njezin znanstveni motiv jest istina te istinsko tumačenje dokumenata. I to je bio dovoljan poticaj za mene!
Kadrovi za film snimljeni su u New Yorku gdje Esther Gitman danas živi i radi te u Zagrebu i Sarajevu, u kojemu je rođena. Film zapravo rekonstruira njezin osobni i znanstveni put kao povjesničarke koja je prije toga imala dobar biznis s izradom nakita, kako je spoznala istinu o spašenim pripadnicima svoga, židovskog naroda u NDH te pokazuje kako je branila teze o Hrvatima i Stepincu iz svoje doktorske disertacije i knjige. U filmu se pojavljuju i drugi sugovornici, povjesničari iz Zagreba, koji su joj pomagali u snalaženju s dokumentacijom, te sa sveučilišta u New Yorku, gdje su bili iznenađeni temom koju je odabrala, zatim drugi Židovi koji su preživjeli holokaust zahvaljujući Hrvatima i koji potvrđuju njezine zaključke kako je bilo puno primjera dobroga među Hrvatima u doba velikog ratnog kaosa.
Film će pokazati kako je i zašto Esther Gitman na sveučilištu u New Yorku prije desetak godina odlučila svoj znanstveni rad i doktorat posvetiti upravo hrabrim Hrvatima koji su spašavali Židove u NDH i Alojziju Stepincu. Za zagrebačkog nadbiskupa nikad dotad nije čula. A onda je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu otkrila zametnute kutije s desecima tisuća neobrađenih dokumenata u kojima se spominje Stepinčevo časno djelovanje za vrijeme rata, pomaganje Židovima, pravoslavnima, Hrvatima, komunistima, Romima, djeci...
Tito neće Židove
Dijelovi filma snimljeni su i u Sarajevu jer je Esther Gitman ondje rođena u židovskoj obitelji. Iz tog grada morala je s majkom pobjeći ratne 1941. godine. Nakon završetka rata, u novoj, komunističkoj Jugoslaviji Tito nije želio Židove natrag, pa je završila u Izraelu. Ondje je bila u vojsci, teško živjela, upoznala današnjeg supruga i uspjela se s njime zatim preseliti u SAD. Tako od 1972. živi u New Yorku. Od 1999. posvetila se znanstvenom proučavanju sudbine židovskog naroda u Pavelićevoj državi.
Šezdeset i jednu godinu nakon bijega iz ratnog Sarajeva, Esther Gitman ponovno dolazi u Europu, 2002. godine. Ali ovaj put dolazi u Zagreb kao američka znanstvenica. Dobila je jednogodišnju Fulbrightovu stipendiju te uz njezinu pomoć godinu dana u Hrvatskom državnom arhivu i drugdje istražuje temu spašavanje Židova iz NDH. Ta je tema, kako napominju sugovornici u filmu, desetljećima izbjegavana jer je bila “zabranjena” ili politički nepodobna i znanstveno “nezanimljiva” svim povjesničarima na području bivše Jugoslavije, ali i onima koji su u Hrvatskoj pisali o židovskom pitanju u NDH. Esther Gitman hrabro se uhvatila u koštac s pronađenim dokumentima te je i u filmu znanstvenim argumentima progovorila o brojnim hrabrim i čestitim pripadnicima hrvatskog naroda koji su stavljali svoj život na kocku da bi pomogli Židovima i spasili ih od sigurne smrti.
Ova povjesničarka poručuje da su spašavanje Židova u NDH i Stepinčeva uloga tema koja zaslužuje internacionalizaciju kako bi se u svijetu čula potpuna istina o hrvatskom narodu. Ona svjedoči da su se mnogi hrabri Hrvati jedini u Europi otvoreno suprotstavili Hitlerovim rasnim zakonima. Esther Gitman dakako ne umanjuje zločine koje su počinili ustaše tijekom vladavine u NDH, ali naglašava da uvijek ima nade da se zlo pobijedi ako ima dobrih i odlučnih ljudi koji vole čovjeka kao čovjeka, a ne zbog njegove rasne ili vjerske pripadnosti.
Direktori fotografije su Zoran Drakulić i Mario Sablić, montažer Slaven Jekauc, a film traje 40 minuta.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
da ali kako to objasniti nasim petokrakicima i susjedima iz srbije