Od najave Jorgea Jure Francetića, nećaka zapovjednika zloglasne ustaške Crne legije Jure Francetića, da namjerava osnovati stranku i izići na parlamentarne izbore te ući u Sabor najvjerojatnije neće biti ništa. Barem ako ne odustane od zamišljenog naziva stranke – Hrvatska legija. Ministar uprave Davorin Mlakar kaže kako načelno nema protuzakonitih naziva političkih stranka.
Još nema zahtjeva
– No imamo ograničenja prilikom registriranja pojedinih stranaka ako ne djeluju u skladu s Ustavom i zakonima. Ali još nismo dobili zahtjev za registriranjem spomenute stranke. Kad ga dobijemo, moći ću se očitovati – kaže ministar Mlakar. Stručnjaku za upravnu znanost Ivanu Kopriću, s druge strane, ne treba nikakav zahtjev za konkretan odgovor.
– Ne znam što nudi, ali ime stranke asocijacija je na ustaški pokret, i to vrlo bliska, te Ministarstvo uprave ne bi smjelo izdati dopuštenje za registraciju takve stranke. Takav je naziv neprihvatljiv i daje naslutiti što bi bio njezin program – kaže Ivan Koprić, profesor upravne znanosti.
S njime se slaže i politički analitičar Žarko Puhovski.
– Svaki građanin ima pravo osnovati stranku, bez obzira na to tko mu je bio djed, otac, stric... Ali ne pod tim imenom koje se jasno veže uz postrojbe koje su širile vjersku i rasnu diskriminaciju. To se kosi i s Kaznenim zakonom – kaže Puhovski.
No predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak ima drukčije mišljenje. On u upotrebi naziva “legija” ne vidi ništa sporno jer, kaže, nije samo Francetić imao legiju. Imali su ih, dodaje, i Rimljani.
– Ništa tu nije sporno. Ako nakon pada komunizma možemo imati komunističku partiju, onda više ne možemo govoriti o zabranama. Neka iziđe na izbore i da vidimo kako će proći – poručuje Čičak.
Za razliku od analitičara, koje više brine pravna strana cijele priče, aktualni političari svjesni su da pojava još jedne stranke znači i manji dio “kolača” na izborima. Toga su posebice svjesni na desnici, na čije birače i glasove Francetić vjerojatno jedino i može računati.
Daniel Srb, predsjednik HSP-a, kaže kako nema razloga da se nekome zabranjuje osnivanje stranke zbog toga što je nečiji nećak. Dugogodišnji gradonačelnik Stuttgarta bio je sin Erwina Romela. Ideja o mogućoj zabrani ostatak je, kaže, nedemokratskih razmišljanja u glavama boljševika.
Posao za povjesničare
Drugo je pitanje svrhovitosti osnivanja još jedne stranke. Obično takve stranke ostvare manje od 1 posto, a možda je i smisao njezina osnivanja oduzimanje glasova desnici kako bi se ona oslabila – kaže Srb.
Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, smatra da je osnivanje ove stranke gubljenje vremena. Kad je u pitanju ime stranke, poviješću od 1941. do 1945. znanstveno bi se trebali baviti povjesničari, a živimo u demokraciji pa zašto netko tko nije počinio nikakvo nedjelo ne bi mogao osnovati stranku? Uostalom, ako postoji SDSS i na čelu ima ljude koji su sudjelovali u agresiji na RH, ne vidim zašto stranku ne bi mogao osnovati nećak J. Francetića – kaže Ruža Tomašić.
Većina hrvatskih političara smatra da bi koketiranje s fašističkim simbolima trebalo zabraniti Ustavom.
Ne tako davno zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac založio se za to da u Ustav uđe odredba prema kojoj bi isticanje ustaštva bilo zabranjeno. Najava Jorgea Jure Francetića uzbunila je duhove i otvorila pitanja poput onih mogu li osobe s margina doći u priliku da budu relevantni politički faktori. Naime, u Hrvatskoj je više od 100 registriranih političkih stranaka, a samo je dvanaest parlamentarnih.
Iz emigracije u politiku
Početkom 90-ih godina iz emigracije u hrvatski politički život ušli su mnogi pojedinci, a svakako najpoznatiji od njih postao je najprije ministar iseljeništva, a potom ratni ministar obrane Gojko Šušak. Toliko sreće u političkom djelovanju ipak nije imala Ruža Tomašić, aktualna predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević, jer njezina stranka danas nije parlamentarna, iako je ona svojedobno bila zastupnica HSP-a. U njezinu stranku nedavno se učlanio i Zvonko Bušić, koji je u američkom zatvoru proveo više od 30 godina zbog stradanja američkog policajca prilikom otmice zrakoplova. Najosebujniji među iseljenicima u hrvatskoj politici svakako je Boris Mikšić, koji je čak ušao i u zagrebačku Skupštinu, ali nije uspio kao predsjednički kandidat.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
