Prvi borbeni zrakoplovi koji su 11. rujna 2001., u jeku napada Al-Qa'ide na SAD, poletjeli ususret letu United Airlinesa 93 za koji se vjerovalo da će napasti Washington, imali su zadatak srušiti letjelicu, ali nisu imali ni streljiva ni raketa. Heather Penney, u tome trenutku dežurna pilotkinja u zračnoj bazi Andrews, poletjela je prema otetom putničkom zrakoplovu s namjerom da se u njega zabije svojim lovcem F-16 i tako otkloni prijetnju glavnom gradu.
Samoubilačka misija
Naime, čim se doznalo da je i drugi putnički avion udario u neboder Svjetskog trgovinskog centra, postalo je jasno da nije riječ o slučajnom udarcu i nesreći, već o terorističkom napadu. Odmah je izdana zapovijed da se prizemlje svi civilni avioni koji su bili u zraku, a u tome trenutku doznalo se da je zrakoplov United Airlinesa 93 otet te da je okrenuo smjer prema Washingtonu. Odmah je izdana zapovijed da se letjelica sruši prije nego što doleti do grada, a zadatak je preuzela najbliža postrojba zračnih snaga u bazi Andrews.
– Bila sam u tom trenutku dežurni pilot na pisti baze, moj F-16 bio je spreman za let, spreman, ali potpuno nenaoružan. To su bila mirna vremena, letjelice se nisu naoružavale. Bilo je jasno da nemamo vremena za opskrbu streljivom ili raketama, kolega i ja smo poletjeli prema putničkom zrakoplovu s namjerom da se u njega zabijemo. Bila je to, zapravo, samoubilačka misija – otkriva deset godina poslije Penney, koja je u međuvremenu odslužila i dvije godine kao pilotkinja lovca u Iraku.
Putnici svladali otmičare
Kako kaže, ni njoj ni pilotu drugog lovca F-16 koji je poletio s njom u formaciji, a čije se ime još drži u tajnosti, nitko nije zapovjedio da se zabiju u Boeing, već je to bila samoinicijativna odluka.
– Za naoružavanje lovca aviona potrebno je od petnaestak minuta do pola sata. Kako se letjelica nalazila relativno blizu Washingtona, dok bismo mi poletjeli s raketama iz baze, udar bi već bio gotov. Jednostavno, odlučili smo postupiti kao kamikaze – kaže Penney, prva žena-pilot lovačkog zrakoplova u SAD-u, čiji je otac također upravljao lovcima, ali ne iznad Iraka, već iznad Vijetnama. Na sreću dvoje pilota, u trenutku dok su njihovi lovci polijetali iz baze na samoubilačku misiju, putnici leta 93 koji su čuli da su u tijeku zračni napadi letjelicama na ciljeve diljem istočne obale SAD-a počeli su napad na otmičare. Shvativši da i njihov avion teroristi namjeravaju iskoristiti kao veliki projektil, svladali su otmičare koji su se nalazili u prostoru za putnike i prodrli u pilotsku kabinu. U općoj tučnjavi s teroristima usmjerili su zrakoplov prema tlu i zabili ga u zemlju.
– Kada smo nekoliko minuta kasnije nadletjeli trasu aviona koji smo trebali srušiti, vidjeli smo dim i olupinu na tlu. Shvatili smo da su se putnici žrtvovali kako bi spasili tisuće života u Washingtonu – kaže Penney.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
