Već u srijedu, 1. rujna školsko zvono označilo je kraj ljetnog odmora i početak nove školske 2010./11. godine za jedan broj učenika u BiH. Danas, 6. rujna u školske klupe sjest će i ostali od 350 tisuća djece i mladih u Bosni i Hercegovini.
Među 250 tisuća pučkoškolaca danas će u školske klupe sjesti nešto više od desetak tisuća osnovaca iz Zapadnohercegovačke županije.
Nekoliko dana prije početka školske godine posjetili smo obitelj Ljilje i Frane Banožić iz Kočerina u općini Široki Brijeg. Jedan od povoda je bilo i nedavno krštenje sedmog djeteta u ovoj obitelji, koja je imala čast da im malog Mateja krsti osobno kardinal Vinko Puljić. Obitelj zatičemo kompletnu na okupu, nedostajao je otac Frano.
Svi pomažu majci
-Upravo putuje prema kući iz Hrvatske gdje obavlja neke građevinske poslove za tvrtku A3, stići će uskoro, ljubazno je rekla Ljilja. Djeca, njih šestero, mali Matej je spavao, odmah me je opkolilo, i umjesto ja njima oni su meni postavljali pitanja. Ivan, Manuela i Marta nemaju vremena za “besposlice”, oni su pomagali majci u kuhinji. Manuela se prihvatila tave i, manirom gastronomskog eksperta, pekla uštipke. Za dobre uštipke treba i mnogo umijeća i rutine.
- Kupovali smo odjeću i pribor za školu, knjige još nismo. Za sve četvero koji u ponedjeljak kreću u školu smo kupili tenisice i trenirke te još nešto sitno. Zahladnjelo, pa smo im odmah nabavili trenirke. A i ovih ostalih troje treba ponešto nabaviti, doduše njima može i nešto skromnije, tvrdi Ljilja. Ponosna je na svoju djecu. Kaže kako je lani troje završilo godinu s odličnim uspjehom, dok je Manuela prošla s velikom četvrticom. Rekla je da je njezinoj najstarijoj kćeri falio tek bod-dva da bude odlična, ali da joj ona mnogo pomaže u poslu oko ostale braće i sestara. Stiže i Frano. -Dođem subotom, ali i srijedom obiđem obitelj. Mnogo radim i zasad, hvala Bogu, mogu osigurati normalne uvjete za svoju obitelj. Supruga ima i previše poslova, ali sve stigne.
Vikendom zamjena
U obitelji Banožić sve je u savršenom redu. Ivan će ove godine u peti razred, Manuela u četvrti, a Marta i Marko u drugi. -Nisu blizanci. Marta je starije više od godinu dana i ona ide u program osmogodišnjeg, a Marko devetogodišnjeg obrazovanja, objašnjava Frano. - Ja ću dogodine u školu, tvrdi Gabrijela, dok mali Josip traži olovku, kako bi mi pokazao kako i je on stasao za školi. Od malog Mateja ni glasa. On mirno spava, za njega će do polaska u školu proteći još dosta Šumeta (kočerinska rijeka). - Koliko potrošimo? Teško je to reći. Prema mojoj gruboj procjeni, za idućih desetak dana otići će više od tri tisuće KM. Udžbenike će uglavnom koristiti stare. No, udžbenici nisu jedina stavka. Tu su bilježnice, školski pribor, torba, ali i dio odjeće i obuće. Ali mnogo novca ode i na hranu, tvrdi majka. Kupovina im stvara probleme. Majka najprije kupuje za svoje sinove, a kćeri se brinu o ostatku obitelji. Nakon toga slijedi zamjena. Otac Franjo je na raspolaganju subotom i nedjeljom.
Ovo je rjetkost za procitat gdje ima puna kuca djece a da nisu socijalni slucajevi. Iz iskustva znamo da uglavnom vise djece imaju one obitelji koji jedva da i sami sebe prehranjuju, a kamoli jos i djecu .