Prebirući po prošlosti posavskoga kraja zapitamo se, kako su se nekad zabavljali naši stari i kakve su to igre bile koje danas zamjenjuje računalna tehnologija.
Mladi i prsten
Drevna igra prstena jedna je od takvih igara koju su naši stari igrali u hladnim zimskim noćima kada bi radovi u polju utihnuli, žene zatvorile u kuće i prele vunu, a muškarci uz pjesmu odmjeravali snage u “prstenu”. Danas je okružje nešto drukčije. Vuna se ne prede, moderno vrijeme neminovno donosi drukčiji način života ali u Posavini je i dalje igra prstena popularna. Mladi ne samo Posavine, već i srednje Bosne drže do stoljetne tradicije. Kada već govorimo o prepoznatljivosti kraja po jednoj društvenoj igri, koja je zapravo i više od toga, gotovo društveni događaj, potvrđuje i ime poznate Udruge bosanskih Hrvata “Prsten“ Zagreb koja je ime dobila baš po toj drevnoj igri.
Danas tradiciju igre prstena nastavljaju mladi igrajući po domovima, pa i kafićima, ali pravila se nikad nisu promijenjena. Nije promijenjeno ni pravilo da je to isključivo muška igra, žene mogu biti samo promatrači. Partija prstena u čitaonici Krčevine u Donjoj Mahali okuplja starije društvo. Pjesma (treba li posebno naglasiti jer se podrazumijeva da je izvorna) uz domaće delicije i rakiju sastavnica su ukupnog ugođaja. “Snage“ su odmjerile dvije ekipe prstendžija. Na jednoj strani bili su Ica Oršolić, Pavo Vincetić i Đuro Mikenac, a na drugoj Živkovići ( Ambra, Joso i Mika).
Drevna igra
- To je lijepa tradicija naših starih Hrvata koju i danas čuvamo, a ja pamtim vremena od 50-ih godina kada smo igrali na truljama i oporim dekama žičavkama, sjedeći po čitavu noć na žuljevitim koljenima. U tadašnje vrijeme nismo imali “kapice“ nego smo prsten skrivali pod čarape, a partije su znale potrajati čitav dan i noć. Pravilo je bilo da se novac morao “podvući“ pod deku, a naši stari znali su uložiti kravu ili dulum zemlje. Bila su to lijepa vremena i obvezno se u pauzama zapjevalo uz šargiju i violinu, ispričao nam je 67-godišnji Ambra Živković iz D.Mahale i dodao: - Jedan od najboljih prstendžija u tadašnje vrijeme bio je pokojni Mato Džoić Fiko koji je život provodio pecajući ribu i igrajući prsten. I tako kroz razgovor s poznatim prstendžijama doznajemo puno potankosti o igri prstena koja i danas plijeni pozornost. Koliko je ta stara igra i danas atraktivna i živa kod Posavljaka potvrđuje i činjenica čak organiziranih turnira u prstenu. Tradicionalni turniri u prstenu igraju se u Grebnicama, Domaljevcu, povratničkoj Hrvatskoj Tišini i zasavici, Kostrču, Tolisi, Donjoj Mahali, Oštroj Luki, Ugljari, Vidovicama i drugim mjestima. Cilj igre je u što manje pokušaja otkriti ispod koje je kape protivnička ekipa sakrila prsten. Igranje se zna prilično odužiti, pa tako najuporniji znaju u igri provesti noć i dočekati zoru.
o da bilo je to lijepo a eto izgleda i danas prihvatljivo