Oči analitičara u ovome trenutku uprte su u Iran jer su za danas najavljene velike demonstracije u Teheranu koje bi mogle načeti teokratski režim koji zemljom vlada od kraja sedmdesetih godina prošloga stoljeća. Iako su prije dvije godine demonstranti gotovo srušili vladu, a pobuna je u krvi ugušena u posljednji tren, dobri poznavatelji prilika tvrde kako se događaji u Iranu neće odvijati po egipatskom scenariju već puno, puno teže.
– Vlada u Teheranu još dugo neće pasti jer situacija je znatno drugačija u odnosu na arapske zemlje. U Egiptu je sav narod bio za Mubarakovu smjenu, a u Iranu je društvo podijeljeno. Dio mladih je za promjene, ali dobar dio Iranaca je izmanipuliran vjerom i spremni su na sve da bi zaštitili teokrate koji vladaju zemljom – kaže za Večernji list Omid Habibinia, iranski novinar i disident koji živi u egzilu u Švicarskoj.
Prema njegovim tvrdnjama, današnje demonstracije ne treba povezivati s događajima iz 2009. jer je pokret od prije dvije godine mrtav, a i ciljevi demonstracija bili su znatno drugačiji nego danas.
– Prije dvije godine radilo se o priznavanju ili nepriznavanju rezultata izbora, o želji da se prizna izborna krađa, dok demonstranti danas imaju puno oštrije zahtjeve i žele smjenu režima – kaže Habibinia.
Prema njegovim riječima, vojska se u sutrašnje događaje vjerojatno neće miješati, ali zemlji ipak prijeti golemo krvoproliće, masakri kakvi u Egiptu, unatoč brojci od tristotinjak poginulih, nisu viđeni.
– Protivnici demokrata sada neće biti regularna vojska ili policija, već religiozno duboko zaluđeni ljudi koji vjeruju da, ako umru za obranu režima u Teheranu kao mučenici izravno idu u raj gdje ih čekaju djevice. Od tih ljudi ne treba očekivati milost, oni su spremni ubiti sve i svakoga, samo da ostvare svoj cilj i zadatak – kaže Habibinia
Iranske demokratske snage se, napominje on, pripremaju na svrgavanje religiozne diktature što je znatno teži zadatak u odnosu na svrgavanje diktatura kakve su donedavno vodile Egipat ili Tunis.
– Ipak, ljudima u Iranu je voda došla do grla, svjesni su da je sada kucnuo pravi čas. Sada ili nikada, a dobar primjer vide i u ostatku svijeta. Možda će sutra početi revolucija, možda će se dogoditi čudo, ali režim neće odmah pasti.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
