Poslije kave i doručka, dan upravo proleti obiteljima Požgaj i Toma, koje su u Puli na desetodnevnu ljetovanju. Na pulskim plažama uživaju do predvečerja, a s njima smo razgovarali na gradskoj plaži Valkane kojoj se najviše veselila osmogodišnja Katarina Toma.
Na plaži na koju se ne plaća ulaz Milica i Damir Požgaj iz Vukovara te Katarina, Janoš i Mirjana Toma iz Bačke Palanke izabrali su hladovinu borova.
– Ovo nam je četvrti dan na moru. Samo smo jednom bili do grada, poslije plaže obično posjedimo zajedno uz roštilj – kažu.
Dvije obitelji, povezane srodstvom, jako paze na izdatke, a zajedno su i doputovali kako bi manje potrošili na putovanje.
– Sin u Puli živi sedam godina, dođemo k njemu dvaput u godini. Podstanar je, ali to nam je jedina prilika uopće vidjeti more. Ne možemo si priuštiti hotele, čak ni kampove. Suprug i ja radimo u kombinatu Borovo, zarađujemo po 2000 kuna. S našim primanjima ništa od klasičnog ljetovanja – kaže Milica Požgaj.
Maslinovo ulje na dar
U njihovu Vukovaru cijene su, kaže, slične kao u Puli.
– Jedino su u Puli cijene voća i povrća još paprenije. U Puli je skuplje i podstanarstvo, naš sin na mjesec plaća 300 eura. Nas osmero, koliko nas je u sinovu podstanarskom stanu, u danu trošimo minimalno 200 kuna za najosnovnije – kaže Milica.
Na moru će ostati deset dana, a za to su odvojili svoje dvije mjesečne plaće.
– S toliko krenemo na more svake godine, s tim da ovaj put trošak putovanja od oko tisuću kuna dijelimo sa sestričnom i njezinim mužem – objašnjava naša sugovornica.
Zadovoljni su odmorom u Istri jer su domaćini “ugodni i pristojni”.
– Nije istina ni da su Istrani škrti. Nas je vlasnik stana primio kao da smo mu rod. Lani nam je na odlasku darovao maslinovo ulje i druge proizvode iz Istre – hvali ga Damir Požgaj.
Rođaci iz Bačke Palanke, Janoš, Mirjana i mala Katarina Toma prvi su, pak, put u Istri.
– U bivšoj državi na more smo išli u Dalmaciju. I ovdje je predivno. Svaki se dan kupamo na drugoj plaži i tako ispunimo dan – kaže Janoš koji je vozač, a supruga mu je učiteljica.
Pivce ponijeli sa sobom
– Zajedno zarađujemo oko 800 eura, ali nadam se da nećemo to sve potrošiti na moru iako je ovdje mnogo skuplje nego u Srbiji. Kilogram bolje svinjetine u nas je oko 2,5 eura, kilogram piletine 1,5 eura. Kći, koja radi u Grčkoj, na Kosu, kaže da su i ondje cijene niže nego u Hrvatskoj, a još niže u Bodrumu u Turskoj kamo svi Grci odlaze u veće kupnje – objašnjava Janoš.
Zbog cijena ovi pulski gosti zaobilaze i opremljenije plaže, s više sadržaja za djecu.
– I to nam je skupo. Treba platiti 90 kuna da bi dijete provelo nekoliko sati na takvoj plaži i zabavilo se. Za nas su skupe i pedaline i drugi slični rekviziti za more. Najam pedalina na sat vremena, recimo, deset je eura – veli Janoš.
No rođaci iz Vukovara i Bačke Palanke ne tuže se previše što moraju paziti na svaki izdatak.
– Navečer smo dosad izišli samo jedanput; prošetali, pojeli sladoled. I tada smo se malo iznenadili cijeni.
U Puli je kuglica pet kuna, a u nas samo dvije kune. No slično smo i očekivali pa smo, recimo, sa sobom donijeli dosta piva. U nas je u trgovini boca piva dvije kune, a u vas je oko pet kuna. Ponijeli smo i grickalice za dijete te naše vojvođanske slanine i kulena, a ostalu hranu kupujemo popola – otkriva Janoš Toma kako se može dobro odmoriti i provesti i kad novčanici nisu predebeli.
Priroda, šumica i hlad uz more privukli su njemačku obitelj Giuliana Dudenhofa u pulski autokamp Stoja.
– I lani smo bili ovdje, a sad smo doveli i prijatelje. Ostat ćemo 20 dana. Kampirali smo mi i u Portugalu, Engleskoj, Irskoj, Njemačkoj... No, ovdje je posebno lijepa priroda, ugodni domaćini. Otvoreni ste, a i nije skupo... – ocjenjuje G. Dudenhof, koji radi u tvrtki koja se bavi informacijskom tehnologijom pa se ne mora pretjerano zabrinjavati zbog cijena.
Mjesečno, naime, zarađuje vrlo pristojnih 5000 eura.
– Očekujem da će nam za ljetovanje, za mene, suprugu, kćer i njezinu prijateljicu, dostajati oko 2000 eura. Račun samo za smještaj bit će oko tisuću eura. Cijene hrane, pića i ostalog prilično su umjerene. Uistinu se odmaramo uz more, iako bi kći radije da malo više navečer izlazimo, pa ćemo joj idućih dana to i priuštiti. A onda ćemo vidjeti i kako će dalje biti s izdacima – kaže gospodin Giuliano.
Njegov prijatelj Michael pun je riječi hvale za hrvatski turizam.
– Kod vas sve volim, ljude, prekrasno more i cijene. Sve mi se čini dosta jeftinim, u svakom slučaju jeftinije nego u Njemačkoj ili Italiji – kaže Michael, koji najveći dio vremena provodi pod morem, s maskom za ronjenje.
Smokve po deset eura
Što pulska rivijera sve može ponuditi gostu, Tina Boscaro i Giorgio Lovato iz Trevisa u Italiji znali su jako dobro i prije nego što su stigli na ljetovanje. Na hrvatsko more dolaze od 1972.
– Prije bismo išli u Rovinj, na Rab i Lošinj i Medulin, a posljednjih desetak godina vjerni smo Puli. Zaljubljeni smo u vaše kampove jer su svi uz more. U Italiji su takvi kampovi rijetki – kaže gospođa Tina, inače poljoprivrednica bez mirovine, kako se predstavlja.
Cjene mesa i ribe u Hrvatskoj niže su nego u Italiji.
– Ali zato smokve kod vas po kilogramu stoje čak deset eura – čudi se naša sugovornica.
– I drugo je voće kod vas dosta skupo, ali je hrana u vašim restoranima puno jeftinija nego u talijanskima. Pogotovo od onih na sjeveru Italije odakle mi dolazimo.
Gosti iz Trevisa, inače, dan započinju doručkom u šumici uz more, zatim voze bicikli, a tek onda idu na sunce.
– Kamp na dan plaćamo četrdesetak eura, a za hranu u prosjeku potrošimo svaki dan oko 30 eura. To nam nije previše. Iako, moram reći, jer me uvijek iznova začudi kad vidim talijansku tjesteninu na policama, ne razumijem zašto je ona kod vas puno skuplja nego kod nas u Italiji. Ne smeta nam jer mi je ionako donesemo sa sobom, kao i naše maslinovo ulje. Vaše je jako dobro, ali je preskupo – smatra gospođa Tina.
Kao druga domovina
Suprug joj Giorgio, koji mjesečno zarađuje 2000 eura, kaže da na odmoru baš ljenčari.
– Jako mi odgovara vaša klima, kamen, more, kultura, povijest, praktično sve. U Hrvatskoj sam već stekao i puno prijatelja pa se, svaki put kad dođem, osjećam kao da dolazim u svoju drugu domovinu. Našim kamperom proputovali smo dobar dio Europe, ali Istra je najljepša – smatra taj talijanski profesor klavira i obećava da će sa suprugom doći i dogodine.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
