Znaš, u bircu u mojem kvartu danima se priča samo o toj tekmi, rekao je još sredinom prošlog tjedna redakcijski kolega Zvonko. O euforiji koju je izazvala utakmica Dinamo - PAOK, odlučujuća za ulazak u proljetni nastavak Europske lige, najbolje govore redovi navijača koji na hladnoći čekaju da bi kupili ulaznicu za stadion na kojem će se još više smrznuti. Samo jedno ih može zagrijati - trijumf plavih.
Premija veća od nagrade
Puni Maksimir drhtat će za prekid božićnog prokletstva dugog 40 godina, a u tome se opet krije opasnost za dinamovce. Jedan od rijetkih igrača koji je igrao pred punim Maksimirom neće istrčati jer je u Villarrealu rukama u šesnaestercu spašavao da Dinamo ne mora loviti 2:0, kao protiv Olympiakosa 1998. Igor Bišćan će s tribina gledati kako Badelj, Kelava i Tomečak jure po bilo kakvu pobjedu protiv PAOK-a, klasične balkanske momčadi premazane trikovima, u što se trener plavih Vahid Halilhodžić uvjerio u Solunu (1:0 golom Ivića). Pred punim tribinama u karijeri su još igrali Sammir, Etto, Tonel i Cufré, ostali ne znaju za taj osjećaj.
Što bi Dinamu donijelo proljeće u Europi? Financijski ništa posebno - tek 200 tisuća eura, što nije dovoljno ni za premije igračima, kojima je Zdravko Mamić obećao po 15 tisuća eura. U rejtingu također ne previše, ulazak u šesnaestinu finala Europske lige dojmit će malo koga izvan Hrvatske. No, psihološki je za našeg prvaka ta utakmica - finale Lige prvaka. "Svake godine se nadam, vjerujem, a na kraju idem sa stadiona i tulim", jadao se jedan kibic nakon lanjskog kraha protiv Salzburga u kvalifikacijama za Ligu prvaka.
Grad će zaboraviti krizu
I njemu i navijačima preostalo je samo da danas u 19 sati dođu dobro odjeveni i naoružani vjerom da je Vaha izbavitelj od muka, što nisu bili velikani Ćiro, Cico, Kuže i Ardiles, a Sammir veći sretnik od Mlinarića, Bobana, Marića i Modrića, koji u Maksimiru nisu dosanjali europski Božić. U zadnjih 40 godina šansa nikad nije bila veća, možda 2004. protiv Heerenveena. Neka uspiju, barem će tu večer krizom izmučena metropola zaboraviti na strah od otkaza, na Bandića i Sanadera, na nevoljenoga klupskoga gazdu. I barem nećemo s onog rugla otići smrznuti i popišani.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
