Posljednja upozoravajuća opomena procjeniteljske kuće Moody’sa kako bi kreditni rejting BiH sa sadašnjeg B2 mogao niže skliznuti, upozorenje je koje nije dovoljno snažno odjeknulo u BiH i ispravno prokomentirano. BiH i njezinim vlastima se ne vjeruje - bolna je istina zbog generiranja posljedica posljednje političke krize. Direktor UniCredit bank Berislav Kutle smatra da se brojni problemi u BiH godinama pospremaju ispod tepiha, zbog čega mogu ekalirati i novi problemi.
Kako komentirate novo izvješće procjeniteljske kuće Moody’s?
Posljedice eventualnog, a gotovo izvjesnog snižavanja kreditnog rejtinga, ako se stvari nastave odvijati na ovakav način, neće trenutačno imati odraza na konkretni život. Da se danas snizi kreditni rejting, vjerojatno se u ovoj godini ne bi ništa promijenilo u kamatnim stopama jer je to dugoročna mjera. U BiH je u zadnjih četiri do pet godina kamatna stopa niža za barem dva posto od one koju bi trebala imati po kreditnom rejtingu zahvaljujući enormnoj ponudi i konkurenciji bankarskog sektora s jedne strane i iznimno male potražnje za novcem. Dugoročno gledano svako snižavanje rejtinga dovest će do pogoršanja življenja u BiH, ali kratkoročno je moguće da kamatne stope dodatno padnu što je apsurdno ako imamo na umu vrijeme i prostor u kojemu živimo. Naime, rast će Euribor, smanjuje se kreditni rejting zemlje.
Govorite li pri tome o vašoj bankarskoj grupaciji ili stanju u cijeloj zemlji?
Ne, govorim o cijeloj Bosni i Hercegovini unutar koje djeluje i UniCredit bank. Želim istaknuti kako je mala potražnja za kvalitetnim projektima, pa se onda, u najgorem slučaju, nauštrb bankarske marže može govoriti o istoj kamatnoj stopi tijekom ove godine. Ali, posve je jasno, ako se ovakav trend zadrži, da će se učinci negativnog stanja, izraženog i kroz rejting, pokazati na tržištu i kamatna stopa će ići većom uzlaznom stopom od rasta Euribora.
Kako u tome svjetlu komentirate ipak različite ocjene kakve su se mogle čuti u BiH da bi kamate ipak mogle rasti do dva posto upravo zbog kretanja Euribora?
Ne. Euribor će rasti za svega 0.5 % i maksimalan rast bi trebao biti isto toliko. No, s obzirom na odnos ponude i potražnje, banke će radije ići u nove projekte uz smanjenje marže za 0,5 posto nego povećanje kamatnih stopa. S druge strane, premala je kreditna ekspanzija u bankarskom sektoru u BiH da bi banke uopće mogle funkcionirati na jednoj normalnoj razini. Zbog toga svi očekujemo rješavanje političke situacije, što se automatski reflektira na ekonomski sektor. To bi moglo dovesti do oslobađanja milijardu maraka sredstava, što bi kroz multipliciranje moglo dosegnuti pet milijardi maraka. To bi za Bosnu i Hercegovinu bilo iznimno snažan poticaj. Zato nije svejedno hoće li se to dogoditi za tri, šest ili devet mjeseci.
Vidite li vi spremnost domaćih političkih aktera da stvari pomaknu iz sadašnjeg stanja i njihovu jasnu ekonomsku strategiju budući da se govori da bi se državna vlast mogla formirati tek najesen?
Nažalost, ako se ovim trendom nastavi nerješavanje političke situacije, ove godine se ništa pozitivno ne može očekivati. Očekivati nešto pozitivno je poput dobitka na lutriji.
Kako povećati potražnju za kapitalom, ekspanziju, veću potrošnju?
Bez povećanja zaduženja kao posljedice rasta u državi, nema općeg napretka i rasta. Povećanje kreditnih zaduženja ne smije biti uzrok nego posljedica realne potražnje za novcem radi realnih investicija. A ne zbog povećanja i pokrivanja dugova. Svako povećanje zaduženja u kojima se očekuje nova realna dobit, nova vrijednost je apsolutno poželjna i bez toga nema razvoja države.
Nećemo imati razvoj u državi ukoliko kreditna zaduženja ne budu pet do deset puta veća, ali na društveni proizvod 15 do 20 puta veći, a izvoz 12 do 13 puta veći. Ako je GDP 10 puta veći, a krediti na zaduženja 15 puta veća onda nije dobro. To će biti pokazatelj izlazimo li iz recesije.
Je li Bosna i Hercegovina izašla iz recesije?
Mi još uvijek interno ne izlazimo iz recesije. Samo osjećamo pozitivne posljedice iz svijeta koji izlazi iz recesije, što djelomično anulira našu internu recesiju. U javnosti se priča kako smo mi dotaknuli dno. Ne. Još uvijek nismo, ali nas pozitivni vanjski val drži iznad dna. Ova neriješena politička situacija nam multiplicira negativne probleme. Većina problema u BiH su ekonomske prirode.
Ali je li moguće riješiti ekonomske bez političkih problema?
Ne posve, i ne u isto vrijeme!
Je li to, međutim, alibi političarima da ništa ili malo toga rade da bi se stanje promijenilo?
Državnih investicija nema bez rješavanja političkih problema. Dakle, bez jačanja rejtinga države nema i inozemnih ulaganja. Nije stvar samo donošenja zakona, nego njihova provedba i povjerenje koje se mora izgraditi kako bismo imali sigurnost ulaganja i vjeru da će se ostvariti dobit u nekom dugoročnom razdoblju.
Kako ocjenjujete neke opće političke naznake da bi se moglo krenuti s prodajom ‘obiteljskog srebra’, dakle privatizacije potencijala, prije svega telekom-operatera i energetskih potencijala?
Ne radi se o crno-bijeloj slici. Prodaja nije jedino rješenje niti može biti propast sama po sebi. Ako se dobro pripremi prodaja državnih tvrtki, jer nigdje državno ne može uspjeti po definiciji, onda možemo očekivati pozitivne učinke.
Vi ne vjerujete da država može biti dobar vlasnik?!
Ne može, osim u zaštiti visokih strateških interesa gdje bi trebala biti ključna zadaća države. Kada je riječ o telekom-operaterima, mislim da je maksimalna cijena koja se mogla dobiti davno prošla. Sada je pitanje koliko će se manje izgubiti. Istodobno, ako se ide u prodaju, a taj novac neće otići u investicije, dugoročni razvoj, onda smo napravili dvostruki promašaj. Ako taj novac bude išao za jednokratno pokriće dubioza u državi, imat ćemo još veći problem.
Ali samo Federaciju u ovoj godini čekaju dubioze od 600 milijuna maraka!
Nijedna država ne bi mogla funkcionirati da joj obveze dolaze na naplatu isti dan kada su stvorene. Trebaju se tako isprogramirati da se otplaćuju u onim godinama kada se realno procijeni da to neće utjecati na život i razvoj. Ali, s druge strane želim istaknuti da kod nas geslo kako se nigdje tako dobro ne živi s toliko malo rada, prelazi u novu fazu. Tražimo da još manje radimo i bolje živimo. To neće ići!
Govori se o autocesti, postoje brojni potencijali poput sunčeve ili energije vjetra koji se ne koriste. Jesu li takvi projekti isplativi i kako gledate na stalne opstrukcije glede njihove realizacije?
U Bosni i Hercegovini stalno čujemo da postoji velik broj projekata koje se ne želi financirati. Sve to, međutim, ostaje na razini želja. Potrebni su stručni ljudi i vrijeme da se dobije projekt. Tada ga uopće nije problem financirati.
Kada govorimo o koridoru Vc, nema nikakva razloga da se ne počne kopati tunel kroz Prenj. Tamo nema rješavanja nikakvih imovinsko-pravnih poslova.
A nema tu ni kulturnih ili povijesnih znamenitosti ,što je alibi za zapreke u južnom dijelu Hercegovine!
Jasno. Nije mi jasno da već sutra nemamo natječaje i počnemo raditi taj dio. Kod elektrana je važno riješiti pitanje premija na sve obnovljive izvore energije, a drugo su kapaciteti unutarnjeg prijenosa te energije. Nisam siguran da to prijenosna mreža može podnijeti, što treba iskoordinirati u jedan strategijski plan. Mi sada imamo dvostruko više izdanih koncesija nego prostora za izgradnju vjetroelektrana. Svi ti projekti ne mogu se financirati bez zaokruženih bankarskih sredstava, ali i vlastitih sredstava i jasnim jamstvima država.
Sljedeće godine BiH bi trebala početi otplaćivati kredit s MMF-om, a ova sredstva, čini mi se, nisu otišla tamo kamo su trebala!
Ne, i o tome ne vodi apsolutno računa. U državi nije napravljena infrastruktura da povećanjem BDP-a stvorimo i povrat tih kredita. BiH bez najmanje dvoznamenkastog rasta na ovako malu bazu teško može ići prema izlazu iz krize. Da bismo to ostvarili, ne bismo trebali funkcionirati po inerciji, nego po pravoj strategiji.
Bojite li se da bi nam se mogao dogoditi grčki scenarij zbog dodatnih ušteda i isplaćivanja kredita MMF-a?
Daleko smo mi od Grčke i drugih zemalja, pa i reprogram kredita ne može biti neizvjestan.
Nedavno je pokrenuta inicijativa da se euro ponovno uvede kao platežno sredstvo. Kako na to gledate?
Činjenica je da devizni zakon nije dobar. Rješenje je poboljšanje njegova sadržaja uz sudjelovanje svih zainteresiranih strana. Analizu trebaju dostaviti iz ministarstava financija, gospodarstva, turizma, banaka.
