Prošli tjedan ste s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem potpisali sporazum kojim je utvrđeno zajedničko poslijeizborno djelovanje te se inzistira na ustavnoj reformi koja podrazumijeva uspostavu većinske hrvatske federalne jedinice. Mislite li da se na ovaj način konačno vraća jedinstvo Hrvata u BiH?

Radije govorim o političkom zajedništvu jer jedinstvo miriše na jednoumlje. Potpisivanjem ovog sporazuma nisu nestale razlike između naših stranaka, samo te razlike više ne bi trebale opterećivati naše odnose nego bi trebale biti poticaj za dijalog da, vođeni istim ciljem kroz dijalog različitih (samo različiti mogu voditi dijalog), dođemo do najboljih rješenja, koja ćemo onda zajednički zastupati i realizirati. To je zapravo suština ovog sporazuma dvije najjače hrvatske stranke u BiH, HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. Ovo je trenutak kada politički predstavnici naroda trebaju biti na razini povijesnog izazova, kada interes naroda treba biti ispred stranačkih i osobnih, iako ova tri interesa ne moraju biti niti u koliziji ako se mudro postupa.

Mnogi su ovaj sporazum doživjeli kao povijesni trenutak. Je li ovo posljednja šansa da Hrvati pokušaju izboriti ravnopravnost u BiH?

Iako smo svjedoci inflacije “povijesnih trenutaka” u Bosni i Hercegovini, moglo bi se, uvjetno rečeno, ovaj trenutak doživjeti takvim. Naime, Bosna i Hercegovina se danas nalazi na povijesnoj prekretnici, hoće li ostati zarobljenik nepravedne i neupravljive strukture Aneksa IV iz Daytona, rastućoj izolaciji i zaostajanju za susjedima i Europom, ekonomskoj stagnaciji i konfrontacijama po raznim osnovama ili će krenuti putem reformi koje će državu pripremiti za Europsku uniju. Posebice je osjetljivo pitanje uređenja međunacionalnih odnosa koje Aneks IV Daytonskog sporazuma tretira na nejednak način. Hrvatski politički subjektivitet, odnosno stvarna konstitutivnost je alarmantno ugrožena, možda je bliže istini, negiran kako originalnim rješenjima Ustava iz Daytona, tako i kasnijim puzajućim revizijama istoga te zloupotrebama slova Daytona od nekih političkih subjekata iz druga dva naroda. Politički klimaks se dogodio na ovim izborima kada je predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvo BiH po drugi put zaredom izabran većinom glasova Bošnjaka, a potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda izabran politički velikosrbin glasovima Srba. U svjetlu ovih činjenica, ovo zbilja jeste i povijesni trenutak i krajnje vrijeme da se izborimo za hrvatsku ravnopravnost, odnosno obranimo naše pravo na Bosnu i Hercegovinu.

Je li sporazum prvi korak k stvaranju trećeg entiteta?

Ovo jeste važan korak k ostvarenju hrvatske jednakopravnosti s druga dva naroda, kako u teritorijalnom, tako i institucionalnom pogledu. Bilo bi pretenciozno reći da je ovo prvi korak. Prvi koraci su napravljeni političkim organiziranjem ranih devedesetih, referendumom za neovisnost od krnje Jugoslavije (ustvari velike Srbije), organiziranjem u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu (čiju obljetnicu ovih dana obilježavamo), obranom većine hrvatskih područja u Domovinskom ratu, itd. Ono što ova generacija političkih vođa ima kao zadaću jest kroz reformu Ustava izgraditi Bosnu i Hercegovinu kao decentraliziranu državu, što svakako treba uključivati i novu pravedniju i racionalniju teritorijalnu organizaciju u kojoj će biti i federalna jedinica s hrvatskom većinom (moguća i s više regija) ili pak više takvih jedinica u kombinaciji s načelom institucionalne ravnopravnosti, kako na razini države, tako i na razini federalnih jedinica. Pojam treći entitet kao hrvatski entitet često Hrvati koriste i kao metaforu za hrvatsku ravnopravnost, a predstavnici druga dva naroda kao diskreditaciju legitimnih zahtjeva za ravnopravnošću, pri tome i jedni i drugi zapravo implicite priznaju da već postoje prvi i drugi, kao srpski i kao bošnjački.

Koje područje bi, prema Vašemu mišljenju i stavu Vaše stranke, trebala obuhvaćati teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom?

Zalažemo se za multietničke federalne jedinice jer zapravo drukčije nisu niti moguće, s obzirom na etničku izmiješanost, unatoč etničkom čišćenju kao rezultatu rata. U svakom slučaju tu bi se našli dijelovi jugozapadne Bosne i Hercegovine, središnje Bosne i Posavine, ali kao šire regije od sadašnje Posavske županije. Ne želim obmanjivati javnost i davati lažna obećanja da će se svako hrvatsko selo ili svaka hrvatska kuća naći u jedinici s hrvatskom većinom. Međutim, ako dosljedno u reformu Ustava ugradimo princip institucionalne ravnopravnosti za predstavnike sva tri naroda, za što se HDZ 1990. zalaže, onda će etnička prava pripadniku svakog naroda biti zajamčena, bilo da živi u jedinici sa svojom ili heteroetničkom većinom. Ono što HDZ 1990. zastupa je čitava Bosna i Hercegovina kao predmet ustavne reforme i teritorijalne reorganizacije vodeći računa o svim povijesnim teritorijima koje nastanjuju ili su nastanjivali Hrvati u prošlom stoljeću.

Kako na ovaj sporazum gledaju ostale hrvatske stranke, prvenstveno mislim na HSP BiH, s kojim imate potpisanu predizbornu koaliciju?

Prije parafiranja sporazuma, na sastanku koalicijskog vijeća upoznao sam kolege iz HSP-a s ciljevima i tekstom nacrta sporazuma. Mogu reći da oni u potpunosti podržavaju dio koji se odnosi na ustavnu poziciju Hrvata i izmjenu Izbornog zakona. Jedan članak sporazuma govori o namjeri potpisnika za proširenje hrvatskog političkog legitimiteta i na ostale legitimne političke predstavnike Hrvata, a to se u prvom redu odnosi na HSP BiH. Mi računamo na partnerstvo HSP-a BiH u realizaciji osnovnih ciljeva ovog sporazuma, kao i u obnašanju vlasti na razinama na kojima se dogovorimo i na kojima to bude moguće, jer ne ovisi sve o nama nego i o partnerima iz druga dva naroda.

Za provedbu sporazuma, osim potpore ostalih hrvatskih stranaka, potrebna je i potpora bošnjačkih i srpskih stranaka. Je li dosad bilo razgovora s predstavnicima stranaka drugih dvaju naroda o ustavnim promjenama u BiH i kako oni gledaju na to?

Mogu reći da su tu stavovi prilično različiti. Većina političkih predstavnika Srba i Bošnjaka uviđa nužnost popravljanja hrvatske pozicije u BiH, istina oni to vide na različite načine. Međutim, rješenje hrvatskog pitanja je primarno odgovornost hrvatskih političkih predstavnika i to su i osnovni razlozi potpisivanja ovog sporazuma vodećih hrvatskih stranaka. Pravedno rješenje međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini jeste i odgovornost sva tri naroda jer ovakva Bosna i Hercegovina, ne samo da ne može postati samoodrživa i funkcionalna nego dugoročno nije niti moguća.

U sporazumu se navodi i kako ćete se zalagati za izmjenu Izbornog zakona BiH. Što mislite što bi trebalo mijenjati u Izbornom zakonu i na koji način bi taj zakon trebalo urediti?

U osnovi svega treba biti izmjena Ustava, a onda i Izbornog zakona koja će omogućiti Hrvatima da utječu na izbor svojih legitimnih predstavnika na svim razinama vlasti na jednak način kao i ostala dva konstitutivna naroda.

Kao jedan od mogućih temelja izmjene Ustava spominje se Kreševska deklaracija. Slažete li se s mišljenjima da bi taj dokument bio dobra podloga za novi ustav?

Načela iz Kreševske deklaracije su, tvrdim, ne samo dobra osnova nego zapravo načela za jedino moguću Bosnu i Hercegovinu. Uvažavajući sve realitete koji karakteriziraju Bosnu i Hercegovinu; tri konstitutivna naroda, tri religije, povijesni background, zemljopisna i prometna konfiguracija, te aktualni regionalni i širi europski kontekst, tvrdim da je Bosna i Hercegovina, stabilna i funkcionalna, moguća samo na načelima iz Kreševske deklaracije. Hrvati trebaju preuzeti inicijativu, nudeći ovo rješenje kao moguće između suprotstavljenih koncepcija političke Banje Luke i političkog Sarajeva.

Koji je krajnji rok za ustavne reforme u Bosni i Hercegovini, i o čemu ponajviše ovisi provedba tih reformi?

Mislim da se pregovori moraju završiti u prvoj godini, a Ustav izglasati u prvoj polovini mandata. Naravno, bit će potrebna snažna medijacija i stručna pomoć međunarodnog čimbenika i tu u prvom redu mislim na pomoć Europske unije, Vijeća Europe, SAD-a te ključnih zemalja članica Vijeća za provedbu mira. Susjedi Hrvatska i Srbija mogu također odigrati pozitivnu katalizatorsku ulogu.

U proteklih nekoliko godina dosta se govorilo o ustavnim reformama u BiH. Zbog čega, prema Vašemu mišljenju, po tom pitanju ništa konkretno nije učinjeno?

Bila su u međuvremenu dva pokušaja, jedan zvani travanjski paket i drugi butmirski proces. Oba pokušaja su završila neuspješno jer se već u startu pristupilo na pogrešnim premisama, na pogrešnoj definiciji problema, te zato što nije bilo koherentnog i dovoljno učinkovitog pristupa aktera iz međunarodne zajednice. Očekivalo se da se političke elite mogu dogovoriti uz minimalnu asistenciju međunarodne zajednice, a zanemarena je činjenica da je Aneks IV tri konstitutivna naroda doveo u dijametralnu različitu nejednaku poziciju, na jednoj Srbi, čiji su ciljevi apsolutno zadovoljeni, a s druge Hrvati apsolutno nezadovoljni postojećim rješenjima i Bošnjaci za koje je postojeće rješenje nesavršeno ali, uz manje promjene, ipak prihvatljivo. Sada očekujemo koherentan pristup naprijed nabrojenih aktera, u prvom redu EU-a, SAD-a i ključnih zemalja Vijeća za provedbu mira uz odgovoran pristup domaćih političkih predstavnika.

Hoće li, prema Vašemu mišljenju i saznanjima, međunarodna zajednica dati potporu stvaranju hrvatske federalne jedinice?

Iz razgovora s predstavnicima međunarodne zajednice imam dojam da koncept federalnog uređenja dobiva sve više legitimiteta jer je to zapravo europski standard za multietničke države.

Kako vidite sljedeći saziv vlasti na državnoj i federalnoj razini?

Još je prerano o tome govoriti, a posebice se želim suzdržati od konkretnih prognoza jer se nalazimo tek na početku ozbiljnih pregovora. Ono što smatram da bi bilo dobro je uspostava vlasti na državnoj razini koja će imati što širi legitimitet, s mogućnošću izglasavanja novog ustava, što treba uključivati i reprezentativno nacionalno predstavljanje, opet iz istog razloga. Činjenica da već imamo na srpskoj strani potpisan sporazum dvije najjače stranke, SNSD-a i SDS-a, javno očitovanje na bošnjačkoj strani o partnerstvu dvije najjače stranke, SDA i SDP-a, te potpisan sporazum dvije najjače hrvatske stranke, HDZ-a BiH i HDZ-a 1990., govori u prilog tezi da svi slute vrijeme raspleta (nadam se ne i novog zapleta) i da okupljaju najjače reprezentacije. U tome ne vidim ništa loše, štoviše...

Jeste li s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem dogovorili raspodjelu vlasti na razini države, entiteta, županija i u kojem omjeru će ona biti?

Sporazum koji smo parafirali je prvi i neophodan korak za nastavak dogovora o konstituiranju vlasti na svim razinama. Dogovorili smo princip da ćemo u dogovorima pristupiti po principu “odozgo prema dolje”, na ravnopravnim osnovama, na bazi povjerenja i suradnje.

Dokad bi se, prema Vašem mišljenju, trebala formirati vlast na državnoj i federalnoj razini?

Što je prije moguće, iako izbor Vijeća ministara ne očekujem prije veljače sljedeće godine.

Je li provedba ustavnih reformi moguća prije formiranja izvršne vlasti?

Ne.

Hoćete li ostati u izvršnoj vlasti ako stranke ostalih dvaju naroda ne podrže stvaranje treće teritorijalne jedinice?

Razgovore o konstituiranju vlasti bi trebalo osloboditi dogovora o konačnom ustroju Bosne i Hercegovine s obzirom na različita, često i dijametralno suprotstavljena stajališta. Pitanje ustavne reforme će morati doći na stol već u prvoj godini mandata, ali prethodno treba izgraditi institucionalni okvir za proces reforme uz jasno definiranu ulogu međunarodne zajednice da bismo mogli očekivati uspjeh reforme. Najlakše je izići iz vlasti. Naravno da nećemo ostajati u vlasti u kojoj ne bismo bili u mogućnosti realizirati našu misiju, program i očekivanja naroda i građana koji su nam dali povjerenje na ovim izborima.

Predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija nedavno je izjavio da bi mjesto predsjedatelja Vijeća ministara trebalo pripasti ovoj stranci. Kako gledate na ovu izjavu? Tko bi po Vama (imenom i prezimenom) trebao sjesti na ovu poziciju?

Smatramo da predsjedatelj Vijeća ministara u ovom mandatnom razdoblju treba biti Hrvat iz hrvatske političke opcije jer su u prethodna dva mandata bili Bošnjak iz bošnjačke i Srbin iz srpske političke opcije. To je primjereno duhu i strukturi Bosne i Hercegovine.

Kinezima zatvorili gradilište velike tvornice. Radnici spavali bez madraca, više od 30 ljudi na jedan zahod…