Zbogom, karanteno. Dobro jutro, karAnPPteno. Nazovite tu aplikaciju za pametne mobitele kako god hoćete, može čak i AlemkApp, ali nema nikakve sumnje da će povratak normalnom životu nakon prvog udara novog koronavirusa ovisiti o pronalaženju kontakata svakog novozaraženog, a to traganje i uzbunjivanje može biti manualno, može biti digitalno, može biti oboje. Oni koji se odluče za digitalno bit će uspješniji i brži u oporavku ekonomije i društvenog života. Bit će pametniji. Hrvatska također stoji pred tim odabirom.
Iz ove perspektive, potpuno je jasno da je smjer kojim je hrvatska Vlada prvotno naumila krenuti bio pogrešan. Izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama, upućene s Vladine sjednice 19. ožujka u Sabor, gdje nisu prošle zbog uzbune koju su s pravom digli oporbenjaci i GONG, izgubile su se negdje u bespućima drugog čitanja. Ali taj dokument mogao je slobodno i stradati, ostati zatrpan i izgubljen u potresu. Bolje da ga nema i da ga se ne spašava. Jer, praćenje mobitela građana preko baznih postaja, odnosno GSM odašiljača, preradikalna je mjera s aspekta zaštite privatnosti, a premalo učinkovita kad je riječ o utvrđivanju koliko se drugih osoba približio netko zaražen virusom.
Prvi pokušaji korištenja podataka s baznih postaja za masovno utvrđivanje lokacije građana u nekom žarištu koronavirusa pojavili su se u Kini, Južnoj Koreji, Izraelu. Ali vrlo brzo su se vlade na zapadu odmaknule od tog razmišljanja i okrenule razmišljanju o tehnologiji koja je manje invazivna u pogledu privatnosti, a učinkovitija u pogledu kvalitete podataka. To je tehnologija Bluetootha. Tako da je onaj prijedlog hrvatske Vlade čisti anakronizam. Bitan, naravno, za političke rasprave, ali nebitan za rasprave o tome kako dalje, kako se vratiti u kakav-takav normalan život, a pritom držati epidemiju koronavirusa pod kontrolom (do pojave učinkovitog i šire dostupnog cjepiva ili terapije). Kako god okrenete, normalan život u doba koronavirusa morat će podrazumijevati neki oblik praćenja kontakata.
To će vam reći bilo koji epidemiolog, stručnjak ili dovoljno načitan čovjek. To praćenje kontakata može biti manualno, kakvo je sada, kakvo je bilo jučer, prije pet godina, ili prije jednog stoljeća. Kako izgleda manualno? Osoba kod koje je potvrđena zaraza dođe kod epidemiologa koji je zamoli da se prisjeti imena svih drugih osoba s kojima je bila u kontaktu proteklih X dana. Traže se ne samo imena, nego po mogućnosti i brojevi telefona ili adrese tih osoba. Epidemiolozi ili stručnjaci (a neke države poput Irske već danas za taj dio posla obučavaju svoje najobičnije službenike, takoreći birokrate sa šaltera, neke za to mobiliziraju i vojnike, druge države obučavaju volontere) potom kontaktiraju sve te ljude. Potrebni su veliki call centri. Analiziraju se svi podaci o kontaktiranim ljudima i epidemiolozi odrede tko je među njima u najvećem riziku od zaraze, pa tim osobama odrede samoizolaciju ili karantenu. Takva vrsta traganja za kontaktima svakog novozaraženog smanjuje potrebu da se čitave zgrade, naselja, regije i države zatvaraju, kao što se dogodilo prije mjesec dana. I to je manualno praćenje kontakata.
“Breaking news” (ili možda ipak “breaking views”) u svemu ovome je da živimo u doba tehnološke revolucije koja je skoro u svačiji džep donijela jedan dosta učinkovit uređaj za praćenje zvan pametni telefon. Nemaju ga, naravno, svi, ali ima ga dovoljno velik broj ljudi. Bluetooth tehnologija na pametnim mobitelima može, uz puno veću preciznost i puno veću zaštitu privatnosti nego tehnika za praćenje koja se temelji na baznim stanicama, digitalno odraditi ono što se već mora u ovakvim epidemijama raditi manualno. Samo što digitalno praćenje kontakata može biti bezbroj puta brže i preciznije. Nema sumnje da će u Americi i Europi puno ljudi biti nesklono ovoj novosti. Ali važno je znati zbog čega je ta novost, koju nitko nije priželjkivao, danas zaista potrebna. I, bez obzira na to koliko se pokažu učinkovitima i koliki dio stanovništva zahvate, digitalni alati praćenja kontakata nikad neće značiti da su manualni nepotrebni.
Uvijek će postojati kombinacija i jednih i drugih. Epidemije se, na kraju krajeva, mogu suzbijati alatima iz 14. stoljeća (prva karantena 1377. u Dubrovniku) ili alatima iz 21. stoljeća.
