Na jučerašnji nadnevak, 14. prosinca, 1995. godine u Parizu je formalno potpisan Opći okvirni sporazum o miru u Bosni i Hercegovini, koji je postignut i parafiran u američkoj zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson kraj Daytona u državi Ohio u SAD-u nakon pregovora između hrvatskog, bošnjačkog i jugoslavenskog, odnosno srpskog, izaslanstva. Na čelu triju izaslanstava bili su dr. Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević, a pregovori su vođeni pod nadzorom SAD-a i Međunarodne kontaktne skupine. Te činjenice same po sebi govore o suštini Općeg okvirnog sporazuma o miru u BiH, poznatom kao Daytonski mirovni sporazum, koji je podržao teritorijalnu cjelovitost i suverenost BiH, odredio dva entiteta i predvidio međunarodne snage za provedbu sporazuma (IFOR). Aneks 4. tog sporazuma je Ustav BiH, s konstitutivnošću Hrvata, Bošnjaka i Srba kao natkrovljujućim načelom. Jedan od aneksa odnosi se na djelovanje IFOR-a i međunarodne policije, posebno snaga NATO-a. Sporazum je podrazumijevao raspisivanje demokratskih izbora, povratak izbjeglih i raseljenih, unaprjeđenje ljudskih prava. No, neki su mnogo toga iz ovoga mirovnog sporazuma kao zaboravili ili "nisu dobro čuli". Pa je tako narušena važna mirovna dimenzija Daytona. Pa tko god dovodi u pitanje temeljna načela Daytonsko-pariškog sporazuma, vraća stvari na početak, a on je više nego katastrofalan.
Slovo i duh Daytonsko-pariškog sporazuma narušavani su iz Amerike i Europe, ali i iznutra od separatističkih i unitarističkih struktura. Ovaj mirovni sporazum s Aneksom 4., Ustavom BiH, mijenjan je više od sto puta i gotovo svaki put na štetu Hrvata, iako se s Marsa vidi da jedino Hrvati u BiH mogu biti bedem protiv unitarizma bošnjačkih unitarističkih struktura i separatizma separatista u RS-u. I unitaristi i separatisti ruše Daytonsko-pariški sporazum i Ustav BiH. I hrane jedni druge. Zato je nevjerojatno to da se uporno rušila politička pozicija bh. Hrvata, vezivnog tkiva, armature i zaglavnog kamena BiH. No, zahvaljujući zajedničkim političkim i diplomatskim inicijativama HNS-a BiH i vlasti RH, i Washington i Bruxelles postali su svjesni činjenice da jednakopravnost bh. Hrvata jamči opstojnost BiH, mir i prosperitet daytonske države. Tu činjenicu prihvaća službena Banja Luka te na svoj način i političke strukture u Sarajevu, koje trenutačno dominiraju na bošnjačkoj političkoj sceni. Razlika u stajalištu ima, kao što su oprečni pogledi na izraelsko-palestinski sukob ili na rat u Ukrajini.
Svakom razumnom potpuno je jasno to da treba doći do izmjena Izbornog zakona BiH i djelomičnih izmjena Ustava BiH kako bi se postiglo legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u BiH. Tko je god protiv te notorne činjenice, minira europski put BiH. Na tom je putu još mnogo prepreka. Vijeće za provedbu mira (PIC) na svojoj je sjednici ohrabrilo visokog predstavnika Schmidta za izmjene Izbornog zakona. Predsjedateljica Vijeća ministara BiH Brojana Krišto uputila je Europskoj komisiji inicijalnu verziju dokumenta "Plan reformi u BiH", što je jedna od obveza na europskom putu ove zemlje. U dokumentu se govori o novim mogućnostima investiranja u BiH, integraciji bh. tržišta u EU, zelenoj i digitalnoj tranziciji, kibernetičkoj sigurnosti, modernizaciji cestovne i plinske infrastrukture, poljoprivrednom zemljištu, dekarbonizaciji, kvalitetnijoj socijalnoj zaštiti, pravosuđu, borbi protiv korupcije, vladavini prava... Ako se nastavi s napretkom na europskom putu, BiH može očekivati više novca iz fondova EU-a. Svi oni koji osporavaju ili usporavaju kretanje BiH prema EU ne misle dobro svojoj zemlji i svomu narodu. No, neki i dalje više rade na tome da oni dospiju na američku "crnu listu" nego da BiH dođe do europskog bijelog novca. SAD i EU posebno su razočarani huškačkom retorikom pojedinaca. Nikome EU nije toliko potreban koliko Bosni i Hercegovini, u europskoj obitelji BiH bi konačno profunkcionirala. Ohrabruju stajališta čelnika EU-a i zemalja zapadnog Balkana na sastanku u Bruxellesu na kojem se Andrej Plenković založio za ubrzanje puta BiH u EU. (Ne)funkcioniranje BiH podsjeti nas na nesporazum između Muje i Fate. Mujo dođe doma, a na hladnjaku nađe Fatinu poruka: "Odlazim, ovo više ne funkcionira". Mujo otvori hladnjak te reče:
- Svjetlo u frižideru radi, ima meze, piva ohlađena. Nije mi jasno što ne funkcionira.
Prevažno je postići povjerenje između političkih predstavnika triju naroda. Često je (ne)povjerenje među političkim predstavnicima triju konstitutivnih naroda podsjećalo na razgovor (ne)ugodni između jedne dame i gospodina kojeg je nazvala mobitelom:
- Gdje si, ljubavi?
- Evo me doma - odgovori muškarac.
- Ne vjerujem ti, hajde slikaj ženu pa mi pošalji na WhatsApp! - uzvrati dama.
Na bh. političkoj sceni nepodnošljivo se lako vrijeđa političkog takmaca, pa i čitave narode, omalovažava i psuje. Neki u tome prevrše svaku razumnu mjeru, bezbroj puta više nego Haso kad je Fata, supruga njegova prijatelja Muje, malo ogrebala njegov automobil. Mujin automobil bio je kod automehaničara pa posudi auto od Hase. Fata Hasinim automobilom ode u trgovinu i malo ga ogrebe kad se parkirala. Potom se otišla ispričati Hasi, a Mujo je poslije upita:
- Što ti je sve Haso rekao?
- Mogu li izostaviti psovke? - priupita Fata.
- Možeš, slobodno izostavi psovke - reče Mujo.
- Onda nije rekao ništa - objasni mu Fata.
