Vojska Srbije vjerojatno je jedina u svijetu koja istodobno provodi vježbe s NATO-ovim snagama i ruskom vojskom. Nakon što je Srbija prije deset dana potpisala zakon o potvrđivanju sporazuma između Srbije i NATO-a, takvu neutralnost sve će teže moći glumiti. Na prvom testu Moskve ili Washingtona Srbija će se morati jasno odrediti. Jedna od provjera lojalnosti mogla bi biti kada NATO uputi zahtjev za pristup ruskoj bazi u Nišu, na što bi uskoro mogao imati pravo. Nije teško zamisliti reakciju Moskve i Beograda. Šok bi bio još veći kada bi u kontrolu došli hrvatski vojnici pod NATO-ovom zastavom. Bezbroj takvih neugodnih situacija moglo bi biti i u Crnoj Gori, Kosovu, BiH, Makedoniji...

Značajan dio jugoistočne Europe u raskoraku je između razuma i srca. Službeno na putu za Zapad, a zapravo povezaniji s Istokom više nego što su mnogi spremni priznati. Crna Gora je na pragu formalnog članstva u NATO-u, na Kosovu se ni toliko godina od proglašenja neovisnosti jasno ne raspoznaje gdje počinje država, a gdje prestaje NATO, dok je u slučaju Srbije odnos sa Zapadom vrlo kompliciran. Iako je u bratskom zagrljaju s Rusijom, službeno želi kod njezinih neprijatelja: u NATO i EU. Baš kao i Crna Gora, gdje prosvjednici protiv NATO-a mašu uglavnom ruskim i srpskim zastavama.
Što tek reći za BiH koja također formalno ide prema članstvu u EU, ali doslovno pola države najvećeg prijatelja vidi u Rusiji. Zbog toga je u Republici Srpskoj i prilično veliki animozitet prema europskom i Sjevernoatlantskom savezu. No i u drugom dijelu BiH, gdje je barem deklarativna želja za članstvom u EU, a posebno u NATO-u, postoje snažne simpatije prema Istoku. Doduše, ne Rusiji, nego Turskoj u koju se gleda kao u zaštitnika Bošnjaka muslimana na Balkanu. I Turci i Rusi koriste ove činjenice za ostvarenje vlastitih geopolitičkih i geostrateških ciljeva. Upitno je koliko je i Zapad, u prijevodu EU i NATO, istinski spreman prigrliti jugoistok Europe kao dio vlastite obitelji. Integracija istočnijih zemalja, poput Bugarske i Rumunjske, bila je ekspresna i obilježena protekcijom, ali isključivo zbog strateškog cilja da se Zapad što više i brže približi ruskim granicama. Čak i u kontekstu izbjegličke krize može se zapitati pristupa li Europska unija zemljama jugoistočne Europe kao “istoku” ili vlastitom predvorju. U većini zemalja EU o balkanskoj ruti izbjeglica govori se kao tuđem, a ne europskom problemu. Uzajamna je neiskrenost s jedne strane EU i NATO-a, a s druge jugoistoka Europe. Želja da svi budu u zajedničkoj obitelji Europske unije ili Sjevernoatlantskog saveza postoji samo zbog činjenice što im to jamči međusobni mir. U protivnom, svjetske bi sile u balkanskom dvorištu mogle zapaliti svoje ratove. U tom požaru svi bi izgorjeli. Zato su svi spremni progutati gorke pilule. Poput one da hrvatski vojnici pod NATO-ovom zastavom kontroliraju rusku bazu u Srbiji. •

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea