Puno toga vezanog za BiH događalo se u mjesecu studenom. U Mrkonjić-Gradu 25. studenog 1943. održano je zasjedanje ZAVNOBiH-a i taj nadnevak slavi se kao Dan državnosti BiH. Bosna i Hercegovina ima avnojske granice, a drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 29. studenog te iste godine. U Daytonu je 21. studenoga 1995. postignut i parafiran Daytonski mirovni sporazum kojim su uspostavljen mir i daytonska BiH. No, agresora na mir i sporazum moglo se natjerati ratnim pobjedama udruženim snagama Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH. No, to se ne bi moglo uspjeti da demokratski izabrani predstavnici hrvatskog naroda u BiH nisu na vrijeme prepoznali namjere agresora i 18. studenog 1991. godine utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Taj nadnevak je i Dan Županije Zapadnohercegovačke.
Na zasjedanju ZAVNOBiH-a kazano je ona znana: Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatske i muslimanska! Nekima koji jako drže do Dana državnosti ta se ključna rečenica ZAVNOBiH-a, koja je aksiom BiH, nimalo ne sviđa. Oni ZAVNOBiH čitaju kao DAVNOBiH! U Republici Srpskoj više drže do zasjedanja AVNOJ-a, na kojem su donesene odluke o budućoj komunističkoj Jugoslaviji. Pritom zaboravljaju da su avnojske granice, po odluci Badinterove komisije, granice novonastalih država. Milošević i njegovi pretorijanci u BiH i Hrvatskoj nisu dobro čuli to što je Badinterova komisija odlučila pa su krenuli u osvajački pohod te izazvali veliki ratni pod po mukama.
Sasvim je vjerojatno je to da bi Miloševićev plan uspio da nije na vrijeme utemeljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, a nevjerojatno je to da u velikom dijelu bošnjačke javnosti još uvijek nisu prepoznali povijesnu i političku važnost Hrvatske zajednice, a potom i Hrvatske Republike Herceg Bosne koja je u Daytonu prihvaćena kao prijelazni aranžman i ugrađena u Federaciju BiH, a potom i državu BiH. Utemeljenje HZ-a Herceg Bosne i HR-a Herceg Bosne valja sagledavati u kontekstu povijesnih i političkih okolnosti tog vremena. Valja se prisjetiti činjenice da vlast tadašnje Republike BiH sa sjedištem u Sarajevu samo mjesec i pol prije nije uopće reagirale na razaranje sela Uništa i Ravnog. Bh. Hrvati nisu imali izbora nego se samoorganizirati, pogotovo i zbog činjenice da su tadašnji bošnjački politički predstavnici u svibnju te 1991. godine osnovali svoju nacionalnu instituciju – Vijeće za obranu muslimanskog naroda, s vojnom komponentom poznatom kao Zelene beretke. Bilo bi smiješno da nije žalosno to da oni što Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu nastoje stigmatizirati pritom šute o Vijeću za obranu muslimanskog naroda, utemeljenu pola godine ranije. Predstavnici srpskog naroda u BiH već su ranije odlučili da žele ostati u okrilju Jugoslavije zajedno sa Srbijom (i Crnom Gorom) te odbacili BiH kao samostalnu državu. Hrvatska republika Herceg Bosna nastala je nakon Owen-Stoltenbergova plana (službeno: Ustavni sporazum Saveza Republika Bosne i Hercegovine ) od 30. srpnja 1993. godine. No, politički predstavnici Bošnjaka i Srba odbili su taj plan, a nastavljen je krvav rat. Zahvaljujući Washingtonskom sporazumu 18. ožujka 1994. i sporazumu Tuđman-Izetbegović 22. srpnja 1995. hrvatske snage i Armija BiH vojnim pobjedama natjerale su Miloševića na Daytonski mirovni sporazum po kojem je konstitutivnost triju formiranih nacija natkrovljujuće načelo, s Aneksom 4. kao Ustavom BiH.
U utorak, 21. studenoga, obilježena je 28. obljetnica Daytonskog sporazuma. Taj nadnevak 21. studenoga u Republici Srpskoj bio je neradni dan. Nije se slavio Daytonski sporazum kao takav već zbog nečega drugoga o čemu svjedoče riječi Milorada Dodika:
- Republika Srpska danas slavi dan svog međunarodnog priznanja, a ne Daytonski sporazum!
Jer je po Daytonu RS i Republika i srpska. U političkom Sarajevu Dayton pokušavaju prevesti kao „Daj to nama“! Barem kad je Federacija BiH u pitanju. Daytonski sporazum pretrpio je više od sto raznih izmjena, uglavnom na štetu Hrvata. Dugo je trebalo Washingtonu u Bruxellesu da bi shvatili to da su bh. Hrvati armatura, vezivno tkivo, ljepilo BiH. Da su Hrvati zaglavni kamen bh. ćemera, da bez jednakopravnih Hrvata BiH ide u pravcu jada i čemera. Tko ruši konstitutivnost i jednakopravnost triju konstitutivnih naroda vraća stvari na početak, na vrijeme prije Daytona! Daytonski sporazum valja dograditi i prilagoditi europskom putu BiH kroz izmjene Izbornog zakona i djelomične promjene Ustava BiH, koji će jamčiti jednakopravnost bh. Hrvata.
Koliko god bila tužna, povijest ima i onu humorističnu stranu. Da se lakše proguta i probavi. Kad su se Mujo i Haso našli pored slapova na Nijagari, Mujo uzviknu:
- Možeš mislit', Haso, koliki je ovdje bio AVNOJ!
Kad je u pitanju identitet triju formiranih nacija u BiH i pokušaj unitarističkih političkih i intelektualnih struktura u Sarajevu da sve tri utrpaju u jednu – bosansku, sjetimo se razgovora (ne)ugodnog između jednog građanina BiH hrvatskog imena, prezimena i podrijetla, koji se nacionalno izjašnjavao kao Jugoslaven, i sveučilišnog profesora s Pravnog fakulteta. Taj građanin reče profesoru:
- Kako ću ja biti Hrvat ako živim u Jugoslaviji? Dakle, živim u Jugoslaviji, što automatski znači da sam Jugoslaven.
- Onda ti je otac bio Austrijanac ili Mađar jer je živio u Austro-Ugarskoj, a djed ti je bio Turčin jer je živio u državi Turskoj – uzvratio mu je i pojasnio profesor.
