Jučer je protekla godina dana od pokopa Miroslava Ćire Blaževića, legendarnog trenera brončanih Vatrenih, trenera svih trenera. Posljednjih dana mnogo se govorilo i pisalo o legendarnom bijelom šalu, ali priča o Ćiri nikada neće biti završena. Ćiro leži u Aleji velikana na Mirogoju, a njegov duh lebdi nebom iznad krajolika njegove drage Hrvatske te rodne Bosne Srebrene i Hercegovine zlatne. Kao da njegov prepoznatljiv lik još korača zagrebačkom špicom. Gledali smo i slušali brojne televizijske intervjue s ovim čovjekom jedinstvenog šarma i elokvencije, šoumenom i džentlmenom, gosponom i "Bosančerosom" (kako se sam znao nazvati) te dokumentarce o nogometnom magu i mangi, a vrijeme je i za igrani film. No tko bi ga mogao utjeloviti? Možda Alain Delon, ali iz mladih dana. Slavni francuski glumac kojeg su dame doživljavale muškarcem iz snova pao nam je napamet jer smo se sjetili riječi kojima je slavni sportski radijski reporter Ivan Tomić opisao Ćiru, svog dragog prijatelja, u svom znanom duhovitom stilu:
- Čovjek s osmijehom demona, a licem Alaina Delona!
Sigmund Graff kazao je da je sjedište šarma u duši, a elokventni Tomić osvjedočio se više puta u to da je Ćiro bio duša od čovjeka. U isto vrijeme sjetili smo se naslova kultnog filma "Šarm… i kako ga steći". Ćiro je dio svoga jedinstvenog šarma stekao rođenjem, a dio kao nogometni svjetski putnik na zemaljskoj lopti, učeći najljepšoj od svih igara njezine zaljubljenike od Francuske pa sve do Kine. I uvjerio svoje hrvatske nogometne sinove da igraju najbolji nogomet na svijetu. Nasreću, i svoga srebrnog đaka Zlatka Dalića, koji je Ćiru doživljavao kao drugog oca. Trener svih trenera prošao je put od švicarskog "škovacina" do – svjetske "Svitlosti"!
Friedrich Nietzsche kazao je kako su za opisati jednog čovjeka dovoljne tri anegdote o njemu, a za neke je dovoljna samo jedna. No, može se napisati knjiga anegdota vezanih uz Ćiru. Njegovi "sinovi" sjećaju se mnogih duhovitih zgoda koje su doživjeli sa svojim šefom. Silvio Marić je pričao o Ćirinoj reakciji kad ga je nogometaš Škrinjar, kojeg je Ćiro jako cijenio, na treningu loptom pogodio u glavu. Pitao je igrače tko ga je pogodio, a Škrinjar je kazao da je to učinio on. Ćiro reče:
- Sine, nastavi trenirati, a tko mu je dodao loptu?
Onda je dodavaču lopte Škrinjaru očitao lekciju! Jedan je nogometaš zagrebačkog Dinama pričao kako je Ćiro kaznio jedinog plavog igrača koji nije sudjelovao u tulumu momčadi do ranih jutarnjih sati. Dok je bio trener jednog kluba u Švicarskoj, na mjesto centarfora stavio je vratara. Koji je na toj utakmici bio strijelac! Slaven Bilić pričao je kako ga je Ćiro uvjeravao da je on najbolji stoper na svijetu i kazao:
- I kad nam je lagao, mi smo mu vjerovali!
Brojni Ćirini "sinovi" pričali su na koje ih je sve načine motivirao i "galvanizirao". Znao se i sam "posuti pepelom". Kazao je da je on kriv za to što Vatreni nisu u Francuskoj bili prvaci svijeta jer je Igora Cvitanovića "poslao doma". Nikada nije oprostio Igoru neposluh i svom egu. Za Capella i Mourinha kazao je:
- Da su rođeni u Travniku, ne bi stigli no do Turbeta (mjesto kod Travnika)!
Za jednog igrača s opasnom ljevicom kazao je:
- Desnu nogu koristi samo kad se penje u autobus!
Ćirin "sin" Cico Kranjčar znao je sinčića Niku dovesti na trening te mu je Ćiro proročanski rekao:
- Je li moguće, Cico, sine, da budem trener i tvome sinu?
Velimiru Zajecu, legendarnom Dinamovu liberu, kazao bi:
- Igraj, sine, više naprijed, Hadžija (Ismet Hadžić) sve u obrani može riješiti sam!
Jedne neprilike došlo je do verbalnog sukoba između Zajeca i Mlinarića, koji je bio na granici fizičkog. Počelo je drugo poluvrijeme, a Mlinka je iz svlačionice izlazio posljednji. No, naišao je na zaključana vrata svlačionice. Čitavo drugo poluvrijeme Mlinarić je proveo sam u svlačionici, a poslije je pitao Ćiru tko je zaključao vrata.
- Ja, sine! Zeko je mnogo fizički jači od tebe, zaključao sam te da se ohladiš, da te Zeko ne premlati – objasnio mu je Ćiro.
Poslije su se Zeko i Mlinka, hladnih glava, toplo izmirili. Ćiro bi često znao reći da je 2:0 najgori rezultat za momčad koja vodi tim rezultatom. Kao izbornik ujedinio je Bosnu i Hercegovinu. Bio je omiljen u obama entitetima, a samo ga je jedan gol (zapravo nekoliko čudnih greda i vratnica Zmajeva) dijelio od plasmana na veliko natjecanje. Kad su ga pitali što igrači Zmajeva vježbaju na treninzima, odgovorio je u svom stilu:
- Vježbaju gađanje greda i vratnica!
Tončija Gabrića, Ladićevu vječnu rezervu, jako je cijenio i pozvao ga u Panathinaikos. Jednoga jutra u Gabrićevu stanu "crkao" je štednjak, a djetetu je trebalo podgrijati mlijeko. Dok se Gabrić nekako snašao oko toga da mu dijete pije podgrijano mlijeko, zakasnio je na trening, gdje ga je čekala Ćirina "jezikova juha". Gabrić se vadio na gužvu u prometu, ali ga je Ćiro potjerao s treninga. Gabrić se vratio doma i bio svjestan da sutra na derbiju neće biti u sastavu momčadi. Ćiro je doznao da je Gabrić zakasnio zbog pokvarenog štednjaka pa je izgrdio sportskog direktora:
- Kako si mogao najboljeg igrača u momčadi smjestiti u stan sa starim štednjakom?!
Gabrić je ispričao kako je popodne netko zazvonio na vrata njegova stana, otvorio je i ostao u čudu – na vratima su stajali Ćiro i sportski direktor. A onda mu je Ćiro kazao:
- Hajde, sine, pomozi da ti u stan unesemo novi štednjak! Sutra nastupaš u derbiju.
