Koronakriza i rat u Ukrajini izazvali su niz neželjenih posljedica, kao što su energetska kriza i inflacija, enorman rast cijena… Sve to najteže je pogodilo najsiromašnije zemlje, među kojima je još uvijek i BiH. Iz međunarodnih institucija stižu ozbiljna upozorenja i savjeti o tome što treba učiniti kako bi se izbjegli još veći problemi gospodarske i socijalne naravi. BiH troši više novca nego zarađuje, pa iz MMF-a upozoravaju vlasti u BiH kako treba ograničiti javnu potrošnju, posebno suzbiti rast plaća u javnom sektoru. Iz UN-a ističu kako su ulaganja u poljoprivredno-prehrambeni sektor u BiH nedovoljna te mnogi poljoprivrednici odustaju od proizvodnje, što može izazvati katastrofalno odumiranje poljoprivrede s jako negativnim posljedicama na čitavo stanovništvo, posebno najsiromašnijeg sloja. Takav si luksuz ne mogu dopustiti ni najbogatije države, a kamoli najsiromašnije. Mnogi bh. poljoprivrednici odlaze po kruh nasušni u bogatije zemlje zapadne Europe, gdje više ne teče med i mlijeko. U anketi čak tri četvrtine ispitanika iz ugroženih kategorija stanovništva u BiH u nesigurnosti je kad je opskrba hranom u pitanju. Mnogo toga podsjeti nas na crnohumorni grafit "Narod traži kruha kako bi se skrenula pozornost s puno važnijih stvari!".
Više nije nimalo čudno to da cijene na malo skoče puno! Rast cijena brašna i mlijeka od 50 i više posto više je nego ozbiljna stvar. Što je bilo - bilo, krajnje je vrijeme da se vlasti ozbiljnije pozabave oko kolike-tolike kontrole cijena prehrambenih proizvoda kroz limitiranje marži. Lista namirnica za koje je propisana najviša marža s devet je povećana na 15. Federalne vlasti ne mogu ograničiti cijene prehrambenih proizvoda jer je BiH previše ovisna o uvozu hrane – od skupe hrane još je gora nestašica! Cijene žitarica i uljarica na svjetskom tržištu padaju pa bi bilo realno to da i cijene prehrambenih proizvoda padnu. Teško je trgovce "nagovoriti" da snize "napumpane" maloprodajne cijene ako su nabavne pale. Tržište bi trebalo regulirati cijene, ali zdrave tržišne konkurencije kao da nema. Kao da trgovci imaju međusobni "džentlmenski" dogovor da ne snižavaju cijene ni za živu glavu. Enormno povećanje cijena hrane ne pogađa mnogo one s visokim plaćama. Rast najnižih plaća ublažio bi udar visokih cijena zaposlenima na minimalcu. Govori se o tome da bi najniža plaća u FBiH trebala iznositi tisuću KM. Prosječna neto plaća u srpnju u Federaciji BiH iznosila je 1257 KM (bruto 1951 KM), što je nominalno 12 posto više nego godinu dana prije. Veliki dio prosječne plaće ide upravo za hranu, a kad su mirovine u pitanju, onda još veći dio, pa onima s najnižim primanjima, posebno umirovljenicima, valja nekako pomoći. Skupa hrana "jede" plaću, a na sve ovo podsjeća nas crnohumorni vic u kojem se postavlja pitanje što kažu Bosanci i Hercegovci kad dobiju pristojnu plaću:
– Danke schön – glasi odgovor.
Oni koji na vlasti imaju više nego pristojne plaće trebaju se pristojno pozabaviti oko rješenja problema vezanih uz niska primanja. Treba obuzdati javnu potrošnju, a znatno više pomoći realnom sektoru da ojača kroz smanjenje raznih opterećenja kako bi poduzetnici imali financijskog prostora za rast plaća zaposlenih, čime se povećava javna potrošnja, rast BDP-a i još puno "lipi' stvari". Ne smije se tolerirati to da je država jednima bankomat, gladac, a drugima – jadac. Kad je naivni Mujo prvi put vidio kako vlasnik kartice podiže novac na bankomatu, konstatirao je:
– Ovo bi svaka kuća trebala imati!
Ohrabruju najave paketa mjera kojima bi se pomoglo i poslodavcima i djelatnicima. Do kraja godine očekuju se veće plaće i manji doprinosi poduzetnicima. Velik je postotak bh. građana koji ne žele ostati u domovini i raditi za plaće od kojih se ne može pristojno živjeti. Neće, kako kažu, "raditi za kikiriki". Što nas podsjeti na razgovor (ne)ugodni između dvojice bh. građana. Jedan reče:
– Ja, kad primim plaću, dobijem osip!
– Možda si alergičan na kikiriki – zaključi drugi.
Devizne doznake dijaspore u značajnoj mjeri doprinose ukupnoj potrošačkoj moći stanovništva i BDP-u. Računa se da bi u ovoj godini devizne doznake dijaspore mogle prijeći čak pet milijardi konvertibilnih maraka. Precizni pokazatelji ne postoje jer dosta deviza iz dijaspore ide iz ruke u ruku, a nemoguće je izračunati koliko osobe iz dijaspore ukupno potroše kada dođu u domovinu na odmor ili blagdane. No, sve više bh. građana koji su otišli trbuhom za kruhom pod sunce tuđeg neba kažu da je život tamo toliko poskupio da više ne mogu ni eura poslati svojima u domovini. S druge strane, čitamo kako se neki umirovljenici iz Hrvatske sele u BiH jer od hrvatskih mirovina ne mogu lijepo u Lijepoj Našoj živjeti, čak ni preživjeti, a računaju da u BiH mogu. Istina je da je život u Bosni i Hercegovini jeftiniji nego u Hrvatskoj, u kojoj su plaće u prosjeku dva puta veće od onih u BiH, a mirovine za oko 200 KM.
Inflaciju je teško obuzdati, ali vidi se tračak svjetla na kraju tunela. Prema nekim procjenama, inflacija bi mogla doći na oko šest posto. Građani BiH do kraja godine očekuju više realne plaće i niže cijene. Ako do toga doista dođe, valjat će dostojno dočekati Novu godinu. Ali ne valja pretjerivati kao Mujo i Haso kad ih je policija zatekla kako leže pored ceste.
– Što je bilo? – upita jedan policajac.
– Što će bit'? Bila plaća – objasni im Mujo.
