Jedan od naših najpoznatijih i najplodonosnijih slikara i arhitekata Marin Topić ponovno izlaže u svome rodnom Mostaru. Izložba pod nazivom “Oblik vode” bit će otvorena u četvrtak, 2. lipnja, u Hrvatskom domu “Herceg Stjepan Kosača” Mostar u Galeriji kraljice Katarine i trajat će do 17. lipnja tekuće godine.
Ova izložba dolazi nam pet godina nakon one veličanstvene izložbe koju je Topić priredio u Galeriji “Aluminij”. Na izložbi će biti predstavljeno između 40 i 50 radova koje je Marin naslikao u posljednjih pet godina.
Izložbe Marina Topića društveni su događaj koji se ne propušta i o kojem se mjesecima govori te ne sumnjamo kako će tako biti i ovaj put. Marin Topić poznat je u likovnim krugovima kao hiperrealist i umjetnik koji voli slikati Hercegovinu te njezino podneblje prepuno svjetla i boja. Ova izložba bit će posebna po tome što će jedan njezin dio biti posvećen Sofiji Naletilić - Babi Penavuši, naivnoj umjetnici iz Širokog Brijega. Svoj čudesni ciklus slika “Rolling stones” Topić je obogatio skulpturama ove genijalne umjetnice.
Večernji list: Što posjetitelji mogu očekivati od ove izložbe?
- Posjetitelji će moći vidjeti moje radove nastale u posljednjih pet godina. Samo će jedan biti od prošle izložbe koji je za mene bio najbolji - “Oblutci u vodi”, tako da nastavljam kontinuitet. A motivi su moja Neretva iz ciklusa “Rolling stones”, “Cvijeće u Neretvi”, “Šipci u Neretvi”... Ono što je ključno za cijelu izložbu je hommage Sofiji Naletilić - Babi Penavuši. Za ovaj put pripremio sam sedam slika s motivima skulptura Babe Penavuše. Ona je umrla 1994. godine i za dvije godine navršit će se 30 godina od njezine smrti. I ova moja izložba bit će svojevrsni hommage njoj. Neka i ova izložba bude povod da se za dvije godine skupe njezina djela te napravi jedna velika izložba Babi Penavuši u spomen. Tako da s tim kasnije idemo u svijet. Jer to je identitet Hrvata, žene Hercegovke. Uvijek ću se vraćati babi Penavuši jer moje kamenje u Neretvi, kad dodam neku skulpturu babe Penavuše, dobije novu dimenziju, dobije radost, svježinu...
Večernji list: Niste dugo izlagali u Mostaru, posljednja izložba prije pet godina bila je društveni događaj prvog reda?
- Mnogo me ljudi ovdje poznaje, tu sam rođen i slikam onu tematiku koju svi gledamo svaki dan i svima nam je dobro poznata, a ja je primijetim. Ljudi to vole gledati na mojim slikama jer se tako identificiraju sa svojim zavičajem. Očekujem mnogo posjetitelja. Izložbu otvara predsjednik HNS-a Dragan Čović, koji je i pokrovitelj. Hvala svima koji su stali iza ove moje izložbe i podržali me. Veliku pomoć pri organizaciji izložbe pružilo mi je Sveučilište u Mostaru na čelu s rektorom Zoranom Tomićem, a zahvalio bih i Marinu Ivanoviću te Milanu Bešliću koji su mi pomogli postaviti ovu veliku izložbu. Ovo je jako skup sport, sve je teže organizirati izložbu. Ali bit će to vrhunska izložba i veliki kulturni događaj. Budući da sam bio nogometaš, uvijek sam volio i publiku. A i zašto ne? Nismo se drugo družili, korona nas je “ubila” i udaljila jedne od drugih te, evo, ovo je prilika da se ponovno družimo. Ni jedan događaj kod mene nije mogao proći bez klape Mostar i Hrvoje. Mnogo nas je umrlo, a ono mlađih što je ostalo, doći će da zapjevamo. Nećemo puno duljiti na otvaranju, vrućine su, ali drago mi je što će nastupiti mali virtuoz na violini Antonio Šarić.
Večernji list: Uz motiv Neretve i citate Babe Penavuše, predstavit ćete se i s nekoliko portreta.
- Uradio sam dosta portreta u posljednje vrijeme, a na ovoj izložbi bit će ih izloženo pet-šest. Možda bude i neko iznenađenje. Što se tiče portreta, zamolio sam Nemanju Bilbiju da mi posudi svoj za izložbu, što je on vrlo rado učinio. Tako da će publika prvi put moći vidjeti uživo Bilbijin portret koji je već sad stekao veliki publicitet u javnosti.
Večernji list: Uz Babu Penavušu, postoji li još netko od slikara iz ovog podneblja tko vas je nadahnjivao?
- Teško je to reći. Ja sam više volio ovu hrvatsku šarenu školu s Vlahom Bukovcem, Matom Celestinom Medovićem, Mencijem Klementom Crnčićem. I oni su ponikli ovdje ispod ovoga našeg svjetla. I oni su radili pejzaže, ali su bili i maestralni portretisti. Volio sam i Gabrijela Jurkića. I on je jedan od tih mojih uzora. A, da je netko od njih radio tipičnu Hercegovinu, nije. Meha Sefić bio je najbliže ovom svjetlu, ali ga je, po meni, previše reducirao, Vlado Puljić tematski je dobro radio, a uz to je bio i moj nastavnik. Dosta je s tematikom utjecao na mene, kao i Meha Sefić sa svjetlom, s akvarelima Karl Affan de Rivera, tretmanom boje Dado Miladin, a po crtežu Hamo Ibrulj. Svidio mi se i Jusa Nikšić koji je imao veličanstven smisao za kompoziciju za reduciranje slike. Tu je imao osjećaja. Nadam se da nisam nikoga zaboravio.
