Tradicionalnu nagradu za životno djelo i doprinos razvoju hrvatskog filma "Zlatni dukat u Abonosu" festivalski odbor 20. dana hrvatskog filma u Orašju dodijelio je redateljima Lukasu Noli i Branku Schmidtu. Zanimljivo je što je nagradu uime slavodobitnika Lukasa Nole iz ruku Marijana Klaića, predsjednika Vlade Posavske županije, primio Lukasov sin Jakov Nola, student na drugoj godini režije, piše Večernji list.
Prijatelji Posavine
- Iskreno kažem, nije mi nimalo žao što sam došao jer sam više nego ugodno iznenađen organizacijom i pozitivnim ozračjem koje se nadvilo nad ovaj festival. Tata je uvijek volio dolaziti u Orašje i nekoliko je puta gostovao u gradu na rijeci Savi. Nagrada mu je jako važna jer kaže da je bio ovdje kad je festival bio u svojim počecima te mu je drago što se razvio te postao ozbiljan i značajan festival u regiji. Također, iznimno mu je drago zbog Ive Gregurevića kojeg smatra velikim glumcem i svojim velikim prijateljem - rekao je Jakov Nola i dodao kako je iznenađen velikim zanimanjem medija za oraški festival.
Osječki redatelj Branko Schmidt jedan je od najredovitijih gostiju oraškog festivala i postao je ljubimac posavske publike. U Hrvatskoj je, kaže, dobio iznimno veliki broj nagrada, gotovo sve arene koje se mogu dobiti, pa i ova u Orašju za njega predstavlja novi stimulans i to je, kaže, pokazatelj da ljudi i struka cijene to što on radi. Festival je otvoren njegovim filmom "Imena višnje" koji ima ogromnu emociju. Redatelj navodi kako se u filmu radi o ljubavi dvoje staraca u trećoj životnoj dobi, kojoj i on, kaže, kuca na vrata. Na svečanost u Orašje došao je sa suprugom Blankom i kćeri Emom, a njegov izlazak na pozornicu popraćen je dugotrajnim pljeskom.
Nakon što je od načelnika općine Orašje Đure Topića primio nagradu "Zlatni dukat", Schmidt nije mogao skriti emocije.
- Za mene je ova nagrada jedno od najvrednijih i najdražih priznanja koje sam ikada dobio zato što me uz nju veže jako puno emocija. Vjerujte, bit će u mom srcu i pokraj mog kreveta. Mi redatelji i glumci iznimno volimo i cijenimo ovaj kraj i uistinu je Orašje postalo naš drugi dom - kazao je Schmidt i dodao:
- Prvi put sam došao u ovaj kraj prije rata, kod Ive Gregurevića u Donju Mahalu na blagdan sv. Roka i to nikada ne mogu zaboraviti. Mnogi ne znaju da moje prijateljstvo s Ivom traje još od akademije, od naših prvih mladalačkih dana i, naravno, kad nakon 20 godina, na veliku obljetnicu Dana hrvatskog filma dobijete vrijednu nagradu, neizbježno prorade emocije. Nagrada nije vrijedna samo u materijalnom, nego i u emotivnom smislu. U svima nama koji smo živjeli za Orašje, brinuli o njemu za vrijeme rata i borili se za njega, Dukat je mnogo više od nagrade. Kroz prijateljstvo s Ivom ja sam postao prijatelj cijele Posavine i to se ničim ne može platiti. Tu sam snimao i prvi posavski film "Put lubenica", skupio sam pregršt lijepih uspomena, upoznao mnogo dragih ljudi i uvijek kažem da je nakon Osijeka, Posavina moj drugi dom, moje drugo rodno mjesto - drhtavim glasom je govorio Schmidt i prigrlio kćer Emu.
Prijevoz filmova skelom
Na pitanje što mu je bilo najupečatljivije u proteklih 20 godina, koliko traje festival, Schmidt ističe da su to njegovi počeci. Bio je to nekakav gerilski početak prelaska rijeke Save skelom, a filmove je, kaže, s Nives nosio u torbi, gotovo ilegalno su ih prenosili preko granice i upravo ti počeci i Ivina hrabrost da sve to pokrene, davali su snagu svima da ne odustanu.
- Nije to bilo nimalo sigurno, još su padale granate i bilo je opasno za sve nas, spavali smo gdje nas je tko primio i nitko nije postavljao nikakva pitanja. Bio sam i svjedok svega što je tijekom rata Ivo radio za ovaj kraj kako bi opstao i obranio se. Sve nam je bilo simpatično i svi smo imali isti cilj da donesemo tračak nade i dobrog raspoloženja ovim ljudima. Ovo sada prerasta u jedan respektabilan festival međunarodnog karaktera koji treba čuvati i njegovati - poručio je redatelj Branko Schmidt.
Posebna nagrada "Zlatni dukat" prvi put na ovom festivalu dodijeljena je jednom gospodarstveniku - zlatnom sponzoru Dragi Živkoviću iz Kostrča koji s tvrtkom Maxi 20 godina kontinuirano pomaže festival.
- Za mene je "Zlatni dukat" najveća nagrada koju sam do sada dobio. Da budem iskren, ovo je moj prvi Dukat u životu i darovat ću ga svojoj najstarijoj kćeri Mariji. Uvijek sam podržavao Ivinu ideju o stvaranju festivala u Orašju i on je za mene temelj svih događanja na našim prostorima. Gregurević je naš najbolji glumac, a festival je za nas najveći događaj, s tim što se mi tijekom Dana hrvatskog filma otvaramo svim ljudima dobre volje, s njima ostvarujemo komunikaciju, razmjenjujemo naša razmišljanja i time sebe nadograđujemo. Zahvaljujem Ivi, koji nam omogućava ovako veliki kulturni događaj za naš veliki grad Orašje, kaže Drago Živković, te ističe da jako malo gleda filmova, a ono što pogleda su filmovi s našeg jezičnog prostora iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.
- Za mene je cijeli život jedan film i jako sam ponosan na to što sam 20 godina sponzor Dana hrvatskog filma. I dalje ću podržavati ovu manifestaciju i uvijek sam Ivi govorio da kad god bude trebalo, pronaći ćemo rješenje da se festival održi što duže u Orašju. Uvijek ću nastojati prema svojim mogućnostima podržavati Dane filma zato što je to reprezentativni događaj u našoj sredini - zaključio je slavodobitnik Drago Živković.
Večeras je na 20. DHF-u planirana projekcija "Zagrebačkih priča", omnibusa skupine redatelja (Ivan Salaj, Petar Orešković, Matija Vukšić, Vlatka Vorkapić, Danilo Šerbedžija i Radislav Jovanov Gonzo).
