U sklopu programa Muzeja moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru "Mostarski dani grafike" dr. sc. Mikica Maštrović, ugledna povjesničarka umjetnosti i stručnjakinja za grafičku baštinu, održala je predavanje pod naslovom "Pet stoljeća hrvatske grafike". Predavanje je predstavilo pet stoljeća grafičke umjetnosti u Hrvatskoj, od renesansnih početaka do suvremenih tendencija, pri čemu je poseban naglasak stavljen na pionirske grafičke tehnike i njihove autore, piše Večernji list BiH.
Razvoj grafike kroz stoljeća
Predavanje je kronološki obuhvatilo ključne epohe i umjetnike koji su oblikovali hrvatsku grafičku scenu. Od prvih bakropisa i drvoreza knjižne grafike, koja se otiskivala u Veneciji u doba Marka Marulića, preko baroknih i klasicističkih grafičkih prikaza pa sve do modernističkih eksperimenata 20. stoljeća, Maštrović je naglasila kako se hrvatska grafika razvijala u dodiru s europskim umjetničkim strujanjima, ali je uvijek zadržavala svoj specifični karakter.
U povijesnom pregledu Maštrović je posebno izdvojila djelovanje Andrije Medulića Schiavonea, istaknuvši ga kao prvog hrvatskog grafičara koji je koristio tehniku suhe igle. Također je istaknula djelovanje šibenskih grafičara i gravera u 16. stoljeću te djela Julija Klovića i Pavla Rittera Vitezovića, čija ostvarenja i danas predstavljaju važan baštinski opus u kartografskoj zbirci i zbirci rijetkih knjiga u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Posebna pozornost posvećena je grafici u 19. i 20. stoljeću, kada nastaju prve litografske radionice u Varaždinu i Zagrebu, a na jugu Hrvatske posebno je istaknula Galeriju slavnih Dubrovčana. Maštrović naglašava kako početak hrvatske grafike modernoga doba možemo zahvaliti iznimnoj grafičkoj osobnosti Mencija Clementa Crnčića, a umjetnici poput Bela Čikoša Sesije, Ljube Babića, Tomislava Krizmana, Miroslava Kraljevića i Ivana Meštrovića svojim su radovima doprinijeli afirmaciji grafike kao ravnopravnog umjetničkog medija. Velik utjecaj na hrvatsku umjetnost grafike u razdoblju između dvaju svjetskih ratova imala je Udruga likovnih umjetnika "Zemlja", slikari hrvatske naive te Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu i Grafički studio Udruge likovnih umjetnika Hrvatske. U tom kontekstu spomenute su i značajne institucije i izdavački projekti koji su podržavali grafičku produkciju, uključujući edicije i monografije iz biblioteke koju je uređivao Božo Biškupić.
Tradicija i suvremeni izazovi
Zaključno, Maštrović je otvorila pitanje suvremenog statusa grafike, naglasivši kako se danas grafički medij suočava s izazovima digitalizacije i promjene percepcije vizualne umjetnosti. Ipak, umjetnici i dalje pronalaze inovativne načine izražavanja kroz eksperimentalne grafičke tehnike, kombinaciju klasičnih i digitalnih pristupa te interdisciplinarne projekte.
Kao poseban primjer kontinuiteta umjetnosti grafike u Hrvatskoj istaknula je Bibliografska izdanja Zbirke Biškupić čiji se izbor djela nalazi upravo u postavu aktualne izložbe u Muzeju Pohvala hrvatskoj grafici. Gostovanje dr. sc. Mikice Maštrović u Muzeju moderne umjetnosti potvrdilo je važnost istraživanja i očuvanja grafičke baštine, ali i potrebu za promišljanjem njezine budućnosti u kontekstu suvremene umjetnosti. Ova iznimna prezentacija omogućila je studentima, povjesničarima umjetnosti i ljubiteljima grafike dublji uvid u povijest, tehnike i umjetničke dosege hrvatske grafike tijekom pet stoljeća njezina postojanja.
