U petak navečer u Galeriji fra Didaka Buntića u Čitluku, u organizaciji čitlučkog Ogranka Matice hrvatske, predstavljena je knjiga “Ljudi i vrijeme 1994. - 2014.” poznatog viteškog i srednjobosanskog novinara i publicista Zvonimira Čilića. Na promociji koju je vodio prof. Andrija Stojić, predsjednik Matice hrvatske Čitluk, govorili su akademik Josip Muselimović, mr. Vladimir Šoljić, fra Miljenko Mića Stojić i sam autor Zvonimir Čilić. Muselimović je za
Čilićevu knjigu “Ljudi i vrijeme 1994.- 2014.” kazao kako se radi o najdramatičnijoj kronologiji zla u kojem se zatekao mali narod na prostoru velikih interesa. “Ona je ustvari podsjetnik na sve što smo podrobnije trebali znati, a nismo. Zagrebu smo daleko od očiju, Sarajevu još dalje od srca, a o Lašvanskoj dolini slušali smo preko optužnica kompromitiranog Haaškog suda. Knjigu Zvonimira Čilića možemo slobodno preimenovati i nazvati: “Nevrijeme i neljudi”, a i Haaški sud kućom velike nepravde”, istaknuo je, među ostalim , u svom govoru mostarski akademik. “Pohvalno govoreći o dugogodišnjem radu i 49 godina dugom poznanstvu novinara Čilića, mr. Vladimir Šoljić istaknuo je kako osobine koje je upoznao u osobi Zvonimira Čilića nisu se mijenjale od prvog dana do danas , “a one se ukratko mogu svesti na to da je vrhunski stručnjak u svom poslu, istinski domoljub i pravi čovjek”. Fra Miljenko Mića Stojić, govoreći o Zvonimiru Čiliću i njegovu djelu, kazao je:
“Uvijek mi je bio pozitivno čudan. S jedne strane profesionalan, s druge strane domoljuban. Nažalost, i dalje rijetka pojava u našem novinarstvu”. Sam Zvonimir Čilić kazao je kako je njegovo podrijetlo vezano uz Međugorje i obitelji Čilić, Šego i Vasilj te je stoga i odlučio predstaviti svoju knjigu i u općini Čitluk. Opisao je kako je kao dječak dolazio u Međugorje vlakom i izlazio na postaji u Šurmancima. Ispričao je kako je brao i nizao duhan te saznao što su vaga, korica kruha, pravda, trud… Sjetio se “ćuptera”, poznatog proizvoda od grožđa. Stric Jozo Popo, koji ga je kao dječaka njegovao i pazio, govorio mu je dajući mu bobice kvalitetnog grožđa žilavke: “ Zobaj, Zvone moj”. Prisjetio se i poznate međugorske pjesme “Mi kolege Čilići i Šege, a i Vasilji vazda s nama bili”.
Naglasio je kako je odgajan u duhu katoličke vjere i domoljubja. Istaknuo je svoju povezanost s Josipom Čilićem, bivšim nogometašem Željezničara, i njegovom obitelji te obitelji Marina Čilića, najboljeg hrvatskog tenisača, odnosno njegovim roditeljima Zdenkom i Koviljkom koji su bili na predstavljanju knjige. •