Mila Stanković, književnica, kolumnistica i dugogodišnja novinarka Večernjeg lista, ove hladne zimske dane zagrijala je svojom novom knjigom. Nakon sjajnog putopisnog romana “Ponosna pustinja”, u kojem je tako briljantno opisala svoje uzbudljivo putovanje prelijepim Iranom, i zbirke kolumni “Retrovizor”, poznata novinarka i kolumnistica Mila Stanković izdala je svoju treću knjigu u vlastitoj nakladi “Zemlja apsurda - Naglasak na glas”.
Apsurdi iz davnih Naglasaka
- Knjigu sam nakon gotovo desetljeća i pol nazvala “Zemlja apsurda”. A u njoj ćete naći ‘odgovore’ na apsurde iz mojih davnih Naglasaka, komentara objavljenih početkom tisućljeća u Večernjaku, govori u uvodu svoje knjige Mila Stanković istaknuvši da je na te davne Naglaske, koje u “Zemlji apsurda” naziva glasom, davnim glasom, napisala komentare, odnosno naglaske o istim temama. - Ovo je prvi dio “Zemlje apsurda, Naglasak na glas”. Vjerujem da će uskoro biti i drugi. Možda je iz moga uvoda ostalo nedorečeno. Stoga komentare, naglaske s komentarima, donosim u ovoj knjizi, ističe autorica Stanković. Kaže da je BiH, nažalost, ostala zemlja apsurda. - Sve što mogu reći u ovome uvodu je da se BiH nije ni pomaknula s mjesta ni u kojem smislu te riječi. Zemlja apsurda. Ili nekako drukčije. Samo nek’ krene nabolje, ustvrdila je Mila Stanković, autorica knjige.
Interes za životarenje BiH
Pogovor za knjigu napisao je dugogodišnji novinar i medijski urednik, književnik i publicist Ante Gugo.
- Svojim britkim stilom pisanja, rečenicama koje su kratke i ne ostavljaju mogućnost za velike kompromise oko toga što nam autorica poručuje, Mila Stanković nam na vrlo uvjerljiv način predočava kako Bosna i Hercegovina polako umire, a umrijeti ne može, jer netko ima interes od njezinog životarenja, a to nisu njezini građani. Njezin izbor kolumni s početka tisućljeća u odličnoj je relaciji s aktualnim zbivanjima i pokazuje nam kako se u državi čiju sudbinu ona dijeli ništa nije promijenilo ni pomaklo nabolje u posljednjih 14 – 15 godina. Odlična je autoričina ideja da svaku tu kolumnu, odnosno događaj o kojem govori, još jednom proanalizira s obzirom na sadašnja zbivanja. Mogao bih reći da je tako napravila odličan niz crno–bijelih priča, kad sve one ne bi bile crne. Mila Stanković nas baš i upozorava na to da svjetla odavno nema i da je mrak, istaknuo je u pogovoru Gugo.
Naglasio je kako je vrijednost ove knjige u tome što je autorica svojim stilom uspjela privući našu pozornost, ali bez dodatnog podizanja društvenih tenzija. - Tu se prepoznaje kvaliteta ozbiljne komentatorice kojoj je cilj prije svega prepoznati i opisati društveni problem, a tek onda se možda obračunavati s njegovim akterima i uzrocima. Mila Stanković se rijetko u tekstovima obračunava s akterima društvenih zbivanja. Njoj je draže izložiti ih podsmijehu, što je odlika vrhunskih majstora pera, zapaža Gugo. Knjiga je napisana s ciljem pokazivanja istovjetne društvene i političke situacije u BiH na početku tisućljeća kao i danas. - U tome je autorica neosporno uspjela. Uz to, ona je upečatljivo opisala i probleme zbog kojih je BiH usidrena u slijepoj ulici svog gospodarskog i socijalnog napretka. Izbor tema je takav da bez imalo ostatka pruža detaljan opis današnje situacije u BiH. Knjiga je još aktualnija zbog zahtjeva BiH za članstvom u EU. Ako EU prihvati mogućnost da pregovori krenu, stvari u BiH će se morati drastično mijenjati. Tada će ova knjiga pregovaračima biti odličan priručnik o problemima koje treba rješavati da bi se napravili bilo kakvi pomaci u pretvaranju zemlje apsurda u demokratsku i socijalnu državu, završava u svom pogovoru Ante Gugo. Vrijedi naglasiti da Stanković već radi na nastavku knjige.•
