Je li Emir Kusturica jedan od najvećih bošnjačkih izdajnika, kako ga je nazvao bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, ili je pak jedno od najvećih filmskih redateljskih imena s ovih prostora. Između ove dvojbe svatko iole racionalan rekao bi da je to čovjek koji je obogatio filmsko stvaralaštvo i bio avangarda koja je označila početak novog vala bosanskohercegovačkog filma. A najveći Kusturičin grijeh je bila odluka da za vrijeme rata ode iz Sarajeva i za sebe kaže da se osjeća Srbinom nakon čega je postao osporavan i prezren od sredine koju je napustio. A slučaj Kusturica, odnosno nacionalno ili vjersko obraćenje nije jedino u povijesti i nerijetki su koji su se na to odlučili bili izloženi žestokim napadima i kritikama.
Obraćenik Kusturica
No, na zapadu to danas nije nikakva pojava zbog koje reagiraju tijela vlasti, pogotovo ne državni vrh. Prelasci na islam, ili pak katoličanstvo nisu razlog za donošenje bilo kakvih zabrana, ili pokušaja zaustavljanja osobnog izražavanja. A upravo je to bio ključni razlog i da se naizgled banalna odluka Oružanih snaga BiH o ustupanju naoružanja i drugih vojnih sredstava poništi i ta afera postane najvažnija u državi. Dapače, ponovno su političari učinili da se probude aveti prošlosti, probude najgore ratne strasti. Jučer se činilo, makar po komentarima, ne samo neimenovanih junaka po internetskim portalima, nego i od političara da rat još uvijek nije gotov niti ima naznaka kada bi se to moglo očekivati. Naime, kada je posljednjih dana započeo prvu filmsku klapu za novo ostvarenje ‘Ne mliječnom putu’ zajedno s talijanskom filmskom divom Monicom Bellucci, reagirali su predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić i član državnog vrha Bakir Izetbegović osporavajući mu ustupanje naoružanja i opreme što je već odlučilo zapovjedništvo Oružanih snaga BiH.
Komšić izbjegao susret
Čak je Komšić prije nekoliko godina na jednome prijmu odbio sjediti za istim stolom gdje su se nalazili svi važniji uzvanici jer je među njima bio upravo redatelj Emir Kusturica. Istodobno, samo dvije godine ranije kada je sniman dio filma “U zemlji krvi i meda” u Sarajevu, kojega je dio srpske javnosti ocijenio protusrpskim, Komšić i Izetbegović su grlili Angelinu Jolie. Oružane snage ustupile su svoju staru vojarnu, naoružanje i opremu u središtu grada. S njihove strane nije bilo problema, ali jest od dijela sarajevske javnosti. Zbog toga se najveći dio scena i za taj film u “Zemlji krvi i meda” morao snimati u Budimpešti te scenarij djelomično korigirati kako se ne bi povrijedili osjećaji žrtava. Sarajevo je gotovo u oba navrata jednako postupilo, iako su tamošnje službene vlasti pokazale dva lica. Jedno prema Angelini Jolie, jer je predstavila istinu o ‘bosanskom’ ratu, a drugo prema stvaralaštvu Emira Kusturice koji je svjetski etablirano filmsko ime. Sarajevo neće oprostiti Kusturici jer je ‘postao’ Srbin, a naročito činjenicu da ga svesrdno podržava predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. To je, nažalost, samo još jedan mali prilog tezi da BiH nije normalna država i da to zadugo neće biti.
