Šefovi država ili vlada EU 27 izvukli su u petak rano ujutro na jesenskome summitu Europske unije u Bruxellesu se iz klinča u koji su ih stisnuli njemačka savezna kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Naime, zahtjev njemačko-francuske osovine da se Lisabonski ugovor “ograničeno promijeni” kako bi se uveo trajan ustroj za djelovanje u novčarskim krizama, kojemu su se u početku usprotivili i većina ostalih zemalja članica i Europska komisija, načelno su prihvatili i odgodili do prosinca. Europsku komisiju zadužili su sastavi prijedlog tih promjena, a predsjednika Europskoga vijeća Hermana van Rompuya da do prosinačkoga summita o njima razgovara s čelnicima svih 27 zemalja članica te da na njemu stavi na glasovanje njihov usuglašeni prijedlog.
Ratificiralo bi ih se uz hrvatski pristupni ugovor, čija bi se ratifikacija ubrzala ne bi il na snagu stupile prije početka 2013., kada istječe proljetos uvedeni ustroj za spašavanje zemalja s teškoćama plaćanja, koji bi one zamijenile.
Merkel je upozorila da bi se samo uklapanjem u Lisabonski ugovor navedeni trajni sustav učinio pravno neupitnim. Naime, njemački ustavni sud ne bi ga inače odobrio.
Učinilo se da je Berlin odustao od zahtjeva da se u Lisabonski ugovor upiše oduzimanje prava glasa zemljama koje krše novčarsku stegu, no, Van Rompuy je izvijestio da će i o tome razgovarati s čelnicima EU 27. U Lisabonski ugovor upisala bi se i pravila za “uređeni bankrot” zemlje članice. Pri takvome bi se bankrotu dio dugova otpisao, pa bi kreditori dobro pazili kako pojedina zemlja postupa s posuđenim novcem i unaprijed bi se pobrinuli da ne završi u glibu, a to u slučaju Grčke nisu činili. I ne bi im palo na pamet da se klade na njezin bankrot. Što, pak, u slučaju Grčke jesu činili.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
