Luka Bebić, dosadašnji predsjednik Sabora RH, u političkoj je mirovini. No, premda veteran, po idejama i stavovima živi i ispred svog vremena. Formalno bi još uvijek trebao biti u stranačkom vrhu HDZ-a, no nije jer ga glavni ljudi stranke ignoriraju. On nema političkih ambicija, no, kao jedan od osnivača HDZ-a, ne namjerava mirno gledati što se događa s njegovom strankom nakon, kaže, izbornog debakla. Ne želi nikome "popovati", no jasno je kako smatra da je HDZ-u potrebno veliko provjetravanje. Postojeći vrh stranke, očito, kaže, više ne može voditi stranku. Osim, vjerojatno u nove poraze.
Je li poraz HDZ-a bio neizbježan?
– Možda jest, no, bez obzira na to, porazi imaju gradaciju, najnižu i najvišu točku. Pa se možemo pitati je li moglo biti bolje ili čak gore. Nakon svakih izbora potrebna je objektivna analiza svega onoga što je rezultiralo porazom. Ona ne smije biti podložna subjektivnim ocjenama i izgovorima jer tada neće pomoći stranci, ponovili bismo pogreške. Sada valja smiriti dojmove, potreban je mali vremenski odmak da se sve sagleda. Ne smiju se gurati problemi i razlozi lošeg rezultata pod tepih, a ni tražiti opravdanja negdje drugdje, a ne unutar stranke i vodstva.
Usporedite ovogodišnji poraz HDZ-a s onim 2000.?
– Prije 12 godina imali smo nekoliko velikih događaja i problema. Dvadesetak dana pred izbore umro je dr. Franjo Tuđman. Potom smo prvi put izgubili parlamentarne izbore, a nakon mjesec dana izgubili smo i izbore za predsjednika RH. Naš kandidat nije prošao ni u drugi krug. Završio je bio rat, pa je država do kraja integrirana, na miran način, i ostvarili smo i vojne i diplomatske pobjede. No, tijekom rata dolazi do nastavka privatizacije u gospodarstvu iz čega su proistekli veliki problemi jer je model pretvorbe i privatizacije stvorio brojne zloporabe. Kada se sve to kumuliralo, to su bili razlozi poraza 2000./2001. A za usporedbu s izborima 2011., dobili smo tada oko 200.000 glasova više... Doduše, i odziv je bio nešto veći. No, i oporbena je koalicija bila veća od sadašnje (4+2), pa se može iščitati zaključak.
A to je da je ovogodišnji poraz HDZ-a teži no onaj iz 2000.?
– Tako pokazuje ova jednostavna analiza.
Što je trebalo zaključiti nakon poraza 2009.?
– Nisam ja imao recept, niti potpunu dijagnozu, ali sam tražio analizu, bez subjektivnih pokušaja da se nečije pogreške uvećaju, a bace pod tepih nečije druge. Pa dobili smo samo 12 posto glasova! Nismo niti utvrdili tko je sve iz vrha stranke sudjelovao u tim lošim rezultatima. Nismo izvukli pouke. U posljednjih šest godina HDZ je četiri puta izgubio izbore. To su činjenice. Prvo smo izgubili predsjedničke izbore 2005. Tada je predsjednik stranke bio Ivo Sanader, a kandidatkinja za predsjednika RH bila je Jadranka Kosor. Izgubili smo te izbore u drugom krugu. Poslije toga dolaze lokalni izbori i gubimo ih opet u Zagrebu, koji je trećina Hrvatske. Slijede predsjednički izbori 2009. te parlamentarni 2011. Zar to ne zaslužuje temeljitu političku analizu. Svatko u politici mora biti spreman podnijeti kritiku, a ničija osobna taština ne može biti mjera. Kada se dogodi ovakva serija izbornih poraza, onda se ne može tražiti opravdanje kod nekog drugog. Prvo dijagnoza, pa onda prava terapija. A ako niste postavili pravu dijagnozu, kako mislite dati pravi lijek.
Tko naručuje dijagnozu, a tko je provodi?
– Vrh stranke je mora "naručiti" i donijeti objektivne zaključke. Nisam za to da se pod povećalo stavi samo jedan čovjek, ogranak koji je podbacio, pa da ga se pomete... Analiza mora obuhvatiti sve, od temeljnih ogranaka do vrha stranke. No, ne smije biti oktroirana iz vrha, u smislu – evo, tu su vam naši stavovi, pa se vi izvolite unaprijed složiti... Bude li opet tako, nećemo izaći iz problema. Nadalje, ako je neki pojedinac krivo zaključivao, sam odlučivao, a pokazalo se pogrešnim, onda on mora snositi i posljedice tih poteza. Jer ako sada kažemo, svi smo mi odgovorni, jednako krivi, posipat se pepelom, u smislu, nek prođe buka... nema nam pomoći. Doduše, ja sve ovo govorim kao čovjek koji se povukao u političku mirovinu. No, bio sam jedan od osnivača HDZ-a, dolje na jugu Hrvatske, pa i sada osjećam odgovornost. Pa nisam ja od jučer u politici, član sam HDZ-a od ljeta 1989., a u politici sam već 48 godina. Istina, nisu me zadnje vrijeme pozivali, čak ni na skupove u mojoj izbornoj jedinici. Nisam se bunio, no rezultati se sada vide. Imamo 4 (plus Kerum, ali on nije HDZ) zastupnika, a 2007. smo dobili 8. A to jest debakl.
Predsjednica HDZ-a, naprotiv, kaže da je za izborni poraz presudno kriva pravosudna i medijska hajka kojima je izložen HDZ?
– Ne kažem da nije kriva i medijska hajka, a bilo je tu i medijskog linča.
Čini mi se da tu nije odgovorna samo J. Kosor. Pogledajte samo zadnju sjednicu Predsjedništva, govorili su okolo da su J. Kosor rekli to i to, da bi se ispostavilo da zapravo disonantnih tonova nije bilo. Zaključak je da "dečki" šute tamo gdje bi trebali govoriti?
– Prema statutu, i ja sam član Predsjedništva stranke sve dok obavljam funkciju predsjednika Sabora, no na tu sjednicu Predsjedništva u ponedjeljak uopće nisam bio pozvan.
>>Cijeli intervju s Lukom Bebićem čitajte u današnjem Večernjem listu
Preuzeto sa www.vecernji.hr
