Helikopter njemačke vojske u kojem je bio tadašnji ministar obrane Volker Rühe u niskom letu nadlijetao je Tijaricu, malo mjesto desetak kilometara od Trilja i nekoliko od granice s BiH. Bilo je to 1996. godine, kada je ministar iz Njemačke došao posjetiti svoje snage koji su bile u sastavu SFOR-a, koji je čuvao tada još uvijek labavi mir u susjednoj državi. U tako niskom letu sigurno bi preletio Tijaricu i spustio se na aerodromu u Kaštelima, te presjeo u avion i odletio u Njemačku da u jednom trenutku na zidu najveće kuće u Tijarici nije vidio veliku reklamu na kojoj je pisalo “Mali Berlin”.

Helikopterom u restoran

Ni trenutka nije dvojio, te je svojoj posadi naredio da se spusti na široko parkiralište ispred toga restorana koji je nosio ime glavnoga grada njegove države.

– Dočekao sam ga na vratima restorana i na tečnom njemačkom poželio mu dobrodošlicu kazavši da je došao u jedini restoran u Hrvatskoj koji nosi ime glavnoga njemačkoga grada – kaže nam Ivan Žaper, jedan od brojnih ugostitelja iz Tijarice koji je svoj gastarbajterski kruh počeo zarađivati još krajem šezdesetih godina radeći u jednom od berlinskih restorana.

Domaćin je počastio cijelu njemačku delegaciju na čelu s ministrom obrane, te im ponudio i specijalitet kuće Berlin platu koju je nudio i njemačkim gostima u Berlinu kada je držao restoran Split-grill. Oduševljenog ministra zanimalo je sve o restoranu, gazdi i mjestu gdje je došao. Zanimalo ga je kako je restoran dobio ime, a Ivan Žaper mu je rekao: – Gospodine ministre, ako u Berlinu ima restoran Tijarica, onda i u Tijarici može biti restoran Mali Berlin. Otvorio sam ga još dok sam radio u tom gradu.A ministrovu čuđenju nije bilo kraja kada je doznao da se to selo u koje je došao u žargonu zove Mali Berlin zbog toga jer je iz njega u glavnom njemačkom gradu 70-ih godina radilo više od sto ugostitelja u nešto manje restorana, vlasnici kojih su upravo bili Tijarčani. Mještani su i glavnu ulicu u selu nazvali Berliner Strasse, pa ta tabla još uvijek stoji na prometnom znaku na samom ulazu u Tijaricu.

Uredno ka’ u Njemačkoj

– Evo, vidite kako je selo lijepo i uredno, kao da je u Njemačkoj. Pogledajte ove kuće; ljudi su napravili zgrade i jednom ili nijednom godišnje po nekoliko dana dođu u njih – rekla je jedna mještanka u crnini koja se zaustavila do nas kada smo snimali ulaz u selo. Tijarčani su među hrvatskim gastarbajterima najbolji stručnjaci za ugostiteljstvo, jer se većina gastarbajtera iz toga sela u Njemačkoj, posebice njezinu glavnom gradu, bavi tim poslom. Nitko ne zna točan broj restorana koji oni drže, ali mještani kažu da ih samo u Berlinu ima sedamdesetak.

– Gledajte, Livnjaci i Duvnjaci najcjenjeniji su gips-majstori u Njemačkoj. Postali su doktori za taj posao i mnogi imaju svoje građevinske tvrtke koje se bave tim poslom. A mi Tijarčani dali smo se u ugostiteljstvo. To se dogodilo zahvaljujući Slavku Čoviću i još dvojici njegovih stričevića koji su još na kraju pedesetih i početkom šezdesetih u Berlinu otvorili svoje restorane. Trebalo im je radne snage, zvali su nas u Berlin i mi smo išli učiti zanat kod njih. Nakon nekoliko godina – kada su usavršili posao – krenuli su samostalno u ugostiteljski biznis koji je tih godina u Berlinu cvjetao. Tako sam i ja otvorio svoj restoran Split-grill koji je i danas otvoren u Berlinu, samo ima drugoga vlasnika – kaže Ivan Žaper, koji je u Belin stigao 1969. godine.

Tako danas u Njemačkoj i drugim “gastarbajterskim državama” ima više Tijarčana nego u samom mjestu. Osim Ivana, još su trojica njegove braće – Jure, Marko i Stipe – otišla u Njemačku.

I Ivanova žena Matija povremeno je dolazila u Berlin, ali je uglavnom bila u Tijarici i podizala djecu – Zdravka, Anu, Željka i Zvonimira. Na početku obiteljskog albuma Ivana i Matije Žaper napisano je što su djeca od roditelja dobila na dar, jesu li oženjena ili udata, te kako žive.

Krivim smjerom po svijetu

Treći po redu sin Željko bavi se glazbom, ima svoj bend “Krivi smjer” i često iz Splita putuje po Njemačkoj zabavljajući gastarbajtere na njihovim feštama.

– Ja sam rođen ovdje, ali sam za vrijeme školskih blagdana radio u restoranu kod ćaće u Berlinu.

Svi smo mi više vezani za rodni kraj nego za tu tuđinu i, evo, ako je naš ćaća i naši stričevi morali trbuhom za kruhom u daleki Berlin mi smo odlučili sreću potražiti ovdje odakle je potekla cijela kolonija gastarbajtera iz Tijarice – kaže četrdesetogodišnji Zdravko Žaper koji radi u očevu restoranu Mali Berlin u Tijarici.

Tržište se promijenilo, pad je neminovan, a u jednom i kupci griješe