Oni koji su rođeni 1993. ove godine postaju punoljetni. Oni koji su tada voljeli košarku već 18 godina pate za Draženom Petrovićem. Košarkaški Mozart već 18 godina nije među nama, a danas je tužna obljetnica njegove pogibije. Dogodilo se to 7. lipnja 1993. u 17.20 na njemačkoj autocesti blizu Ingolstadta.
Premda vrijeme liječi i briše sve, Draženovu ostavštinu vrijeme, srećom, neće izbrisati jer ne ovisi o prijenosu priča s koljena na koljeno. Na Dražena će vječno podsjećati Muzejsko-memorijalni centar i spomenik u Zagrebu, a uskoro i spomenik i spomen-soba u Šibeniku.
– Voljela bih da se cijela ta šibenska priča veže i na festival djeteta. Cijeli naš stan od 78 kvadrata u Preradovićevoj 3 bit će svojevrsni muzej. U njemu će biti i netaknuta Draženova soba i odjel našeg zagrebačkog muzeja. Spomenik će biti desetak metara ispod, ispred dvorane Baldekin. Moja je ideja da se na toj relaciji otisnu i Draženove stope ispod zida koji je svaki dan preskakao na putu u dvoranu. Spomenik je već gotov, no predlažem da se ne postavlja dok se ne uredi taj prostor, a tako i stan-muzej.
Mama Biserka misli da je za predstavljanje cijelog projekta puno primjereniji rođendan od godišnjice pogibije koju obitelj Petrović voli provesti tiho, u skladu s prigodom. Doduše, i ove će godine na zagrebačkom Mirogoju biti puno posjetitelja, posebice u 17.20 kada ondje planiraju biti i članovi Udruge navijača Cibone. Oni se u 16 sati namjeravaju okupiti u Muzeju, na Trgu Dražena Petrovića.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
