Uvjerena sam da će moj mali Luka preživjeti! Da je moja beba čudo, vidjelo se već na samom porođaju u “Merkuru”, kada je plakao tako snažno i glasno kao da je u trudnoći prenesen, a ne da je rođen toliko ranije. Osim toga, Luka živi već dva i pol tjedna i na njemu vidim koliki je borac – više nije plav... Već imam troje djece i poznajem djecu – ispričala nam je gospođa Snježana Lovrić, majka maloga Luke koji se od rođenja, uza svu moguću pomoć liječnika, bori za preživljavanje u jedinici za neonatalnu skrb zagrebačkog Rebra. Do sada uspješno! No, kako će ova, prije svega za obitelj, ali i za liječnike, dramatična priča završiti, liječnici ne mogu niti žele predviđati. Luka je rođen sa 600 grama, i to u dvadeset i drugom tjednu trudnoće. Njegova mama Snježana kaže da je beba nakon rođenja pala na težini, na 540 grama, no da, unatoč svemu, Luka napreduje, majka vidi i po djetetovoj težini.
Dvije operacije crijeva
– Luka je sada težak 606 grama, a primjerice, u Dječjoj bolnici u Miamiju, u Floridi, Amillia Sonja Taylor rodila se nakon 21. tjedna trudnoće sa samo 283,5 grama – kaže gospođa Snježana, koja upućuje molbu svima koji imaju neko iskustvo, saznanja, informacije iz životnih situacija o tako rano rođenoj djeci da joj se obrate. Želja da dozna o iskustvima drugih u sličnim životnim situacijama glavni joj je motiv što je, uz pomoć prijateljice, o Luki govorila na internetu i u našim novinama.
Ima li povratnih vijesti? – Ima, ali riječ je o djeci koja su se rodila s niskom porođajnom težinom, ali ne tako rano kao moj Luka – rekla nam je gospođa Lovrić, prepuna vjere da je baš njen sin “pravo čudo” jer je, kaže, već preživio i dvije operacije crijeva.
U liječničkoj ekipi koja se danonoćno brine o Luki i neonatologinja je prim. dr. Vesna Benjak.
– Činimo sve što je moguće. Luka je na respiratoru, imao je komplikacije s crijevima, što je uobičajeno za tako sićušne i tako rano rođene bebe. Riječ je o tzv. nekrotizirajućem enterokolitisu, imao je i krvarenje u mozgu, a gotovo su svi njegovi unutarnji organi nezreli – rekla nam je prim. Benjak.
Ne želi o životnim prognozama maloga Luke, no statistike mu ne idu u prilog.
Granica pobačaja
– Prema nekim svjetskim statistikama, prosjek preživljavanja djece rođene sa 22, 23 i 24 tjedna u prosjeku je jedva 20 posto, a djeca koja i prežive, njih barem 90 posto, pate od neuroloških i drugih oštećenja – kaže prim. Benjak. U Hrvatskoj se godišnje rodi oko 200 djece s težinom od 500 do 1000 grama. Preživljenje djece rođene sa 25 gestacijskih tjedna je oko 50 posto, a što kod nedonoščadi trudnoća dulje traje, i preživljenje i zdravlje djeteta je bolje.
Naime, 22, 23 tjedna gestacijske trudnoće smatra se granicom između porođaja i pobačaja. Prije je ta granica bila 27 tjedana, potom je spuštena na 24, danas je 22 tjedna upravo zbog razvoja neonatalne skrbi – rekao nam je ginekolog ravnatelj Petrove prof. dr. Slavko Orešković.
Ginekolog iz KB.a “Sveti Duh” doc. dr. Ratko Matijević napominje da je duljina trudnoće puno važniji prognostički element za preživljenje nedonoščadi nego težina.
– To znači da je između djeteta rođenog sa 600 grama u 23. tjednu te djeteta iste porođajne težine u 28. tjednu velika razlika. Inače, dijete rođeno sa 22 tjedna trudnoće samo u najboljim neonatološkim centrima u svijetu ima oko 10 posto šanse da preživi. A većina preživjelih, ako ne i sva, imat će određeni stupanj oštećenja – kaže doc. Matijević.
No da su čuda ne samo moguća nego da se i događaju dokazuje najmanja preživjela beba u svijetu, o kojoj su u veljači 2007. godine pisali svi svjetski mediji. To je Amillia Sonja Taylor, koja se rodila nakon 21 tjedan trudnoće sa samo 283,5 grama u u Dječjoj bolnici u Miamiju, u Floridi. Bila je malena doslovce poput olovke.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
