Riječju "povratak" Željko Mavrović (43) ovih dana nerado izgovara. Bivši europski boksački prvak trenira kao da se sprema za borbu za neki naslov, no njegove izjave to zasad još ne prate. Gledali smo jučer dio njegova treninga u Core Gymu i uvjerili se da je to što radi na razini onoga što je trenažno radio u najboljim danima.
Ni bijeli pokrivač i zameteni Zagreb nisu ga spriječili da dođe na zakazani trening. U dvorani je bio sam, s dvije čistačice i trojicom novinara, koji su nakon treninga već sada pokušali "otkopati" njegovu "zametenu" karijeru. No, nije se dao:
- Ne bih spominjao povratak jer on stvara presing i zvuči kao obećanja. Ima već godinu dana kako sam se vratio treninzima. Najprije je to bila teretana, potom sam sparirao s curama, a zatim i s dečkima koji znaju nešto s rukavicama, ali ne mogu udariti pravog boksača. Cure su mahale, a ja sam samo eskivirao. Potom sam se počeo kretati i u boksačkim krugovima, jednom me i Željko Golub nagovorio na sparing pa sam vidio da mi to ide lijepo. Nakratko sam sparirao i s Marijem Preskarom, no on je izvan svake ozbiljne forme.
Njegova boksačka radoznalost povukla ga je prema Filipu Hrgoviću, 20-godišnjem teškašu koji najavljuje blistavu karijeru i nije primjeren sparing-partner za rekreativce.
- Htio sam imati neku čvršću referentnu točku. Bio je to dobar sparing u kojem sam ja bio zadovoljan kretanjem, eskivažama, obranom, ali ne i rukama. One mi nisu išle kako bih ja volio. Nisam mogao povezati stvari, no dobio sam odgovor gdje sam.
A gdje je danas, četiri tjedna nakon sparinga s Hrgovićem?
- Ljudi koji me znaju vrlo brzo su me počeli propitivati hoću li probati, idem li ponovno u ring. Danas sam bliži tome nego prije mjesec dana.
Kada ćemo doznati više, kada će donijeti konačnu odluku?
- Onog trenutka kada sebe potpuno osjetim, donijet ću odluku, novu odluku. Potrudit ću se, volio bih to, no moram sve odvagati. Sabrat ću svoj život, svoju obitelj, posao i pitati samog sebe što ja to želim postići ako ulazim u ring. A do tada bi me razmišljanje o tome samo iscrpljivalo. Sada bih volio mir neko vrijeme, bez pitanja hoćeš, nećeš, jesi li bolji. Previše to psihološke energije oduzima. Taj presing si ne želim jer ja ništa ne moram.
Morat će nam jedino reći, a to je i obećao, što je odlučio.
- Bit će to negdje u veljači, ožujku. Toliko sam si dao vremena da potegnem u treninzima. Više od toga ne bi imalo smisla rekreirati se ovakvom žestinom, to tijelo ne bi izdržalo.
Željko je svjestan da samo jednim telefonskim pozivom može dogovoriti svoj povratnički meč.
- Kale, sin mog bivšeg promotora Wilfreda Sauerlanda, sada vodi očev biznis, a s njim sam dosta blizak. Dok sam ja boksao, on je bio klinac pa mladić i dosta smo se družili. Kada bih odlučio nešto, išao bih tom linijom.
Sauerland bi mu zacijelo mogao dogovoriti i pristojne honorare. Je li novac motiv mogućeg povratka?
- Ja još uvijek živim dobro, imam dovoljno za sve svoje potrebe i mogu održati ovaj životni standard, a hoće li to biti novim poslom, poslom u sportu ili aktivnim bavljenjem sportom, to ne znam. Uostalom, prvi sam put u životu pitao za svoju premiju u borbi za svjetski naslov s Lewisom. Do tada sam uzimao ono što bi mi dali, a i tada bih iz prve pristao. Bio sam toliko siguran da ću dobiti Lewisa i da će novca biti u izobilju da o njemu nisam ni razmišljao.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
