Međugorski fenomen u 30 godina jučer i danas srušio je sve svoje dosadašnje statističke rekorde. Broj podijeljenih pričesti, ispovijedi, broj svećenika koji su služili i broj jezika na kojima su služena misna slavlja u crkvi sv. Jakova u 30 godina, koliko Međugorje magnetnom snagom privlači hodočasnike iz cijelog svijeta, nikada nije bio veći.
Najveća Hodnja mira
Uz bok duhovnim, za 30 obljetnicu od međugorskih ukazanja, srušeni su i oni svjetovni rekordi. Broj ostvarenih noćenja, prodanih knjiga i suvenira je nadmašen, a međugorski ugostitelji, vlasnici suvenirnica, hotela, pansiona i turističkih agencija imaju razloga i zadovoljno trljati rukama. I kilometarska hodočasnička kolona koja se jučer u cik zore formirala na platou samostanske i župne crkve sv. Ante na ljubuškom Humcu, radi tradicionalne molitvene šetnje prema Međugorju, po broju zastava i hodočasnika nikad nije bila veća i šarolikija. Zastave Australije, Kanade, SAD-a, Južne Koreje, Meksika, Argentine, Velike Britanije, Irske, Francuske, Njemačke, Poljske, Španjolske, Rumunjske, Ukrajine, Slovačke, Jordana... vijorile su se iznad hodočasničkih glava koje teška vrućina nije spriječila da 15-ak kilometara dug put od Ljubuškog do Međugorja prijeđu u molitvi i pjesmi. Dug put pomiješan s jakom sparinom razlog je zbog kojeg su u nekoliko navrata kola Hitne pomoći Sanitetske službe Malteškog reda morale intervenirati u dugoj hodočasničkoj koloni, koja je klizila prema crkvi sv. Jakova u Međugorju. “Ovo je prekrasno, ništa mi nije bilo teško. Čak ni ova vrućina na koju nisam u hladnoj Kanadi navikla. Sve smo izdržali”, prepričava nam doživljaje iz Hodnje mira suncem spržena kanadska hodočasnica Aline Caissie iz grada Moncton, smještenog u kanadskoj pokrajini Westmorland County. S njima se u Hodnji mira našla i Hrvatica Smilja Matanović, koja živi i radi u njemačkom gradu Stuttgardu. Puna impresija, Smilja tvrdi da već godinama u Međugorje dolazi upravo zbog Hodnje mira koja, po njezinoj procjeni, “nikada nije bila veća i šarolikija”. Sutra idem natrag u Njemačku, ovo je predivno i zbog ovog dolazim i iduće godine, zajedno sa svojim prijateljima i obitelji”, poručuje Smilja. Širokim prostorom oko međugorske crkve, iz koje dopire molitva na različitim svjetskim jezicima, od jutra cirkulira tisuće hodočasnika. Mladi bračni par Francuza, koji natečene i žuljevite noge odmaraju u debeloj hladovini Centra ‘Ivan Pavao II.’, priča nam kako su pješačeći više od 2000 kilometara s juga Francuske upravo stigli u Međugorje. “Nije nam bilo teško. Molitva i vjera u Gospu, razlog su zbog kojih smo uspjeli prevaliti toliki put”, priča nam Dannie i Jacquline, koji su nakon napornog puta ostatak dana odlučili prespavati do početka središnjeg misnog slavlja u 19 sati.
Međugorje privuklo svijet
Iako se ne može mjeriti s francuskom hodočasničkom “ekspedicijom”, put od 120 km prešli su Mario Klišanin iz Livna i Jela Vuletić iz Tomislavgrada, koji žive u Zagrebu. “Hodali smo 24 sata, zajedno s desetak ostalih hodočasnika. Sve je u redu, dobro smo jer nam je pomogla Gospa i molitva”, kazuje uglas livnjasko-duvanjski hodočasnički dvojac. U međugorskom Župnom uredu kao u košnici. Dobiti neku službenu informaciju od franjevaca, bilo je nemoguće jer su ih pitanjima obasule stotine hodočasnika. U gomili pronalazimo i američki bračni par iz New Yorka - Carlla i Karren Miller. Mlada crnkinja ovdje je prvi put, a njezin muž bijelac treći put. Puni su impresija s hodočašća. “Ovo je čudotvorno mjesto. Vraćamo se opet, vjera i Gospa su nam puno pomogli, ostajemo još jedan tjedan”, ističe newyorški bračni par, kojima je nakon Al-Qaidina terorističkog napada malo mjesto u Hercegovini i molitva postalo omiljena točka na svjetskoj turističkoj mapi.
