Općinski izbori prošli su kako su prošli. Negdje je općinska vlast ostala ista, negdje je promijenjena, a svugdje u BiH glasački listići postali su ujedno i lakmus-papir političke snage pojedinih stranaka i ukupnih političkih struktura. Vidi se kako tko trenutačno na bh. sceni stoji ili pada, drži li vodu ono što je očito šuplje i tako to. Osim smjena ili nesmjena vlasti na općinskoj razini na redu su smjene na federalnoj i državnoj razini, a ima toga i u pojedinim županijama-kantonima.
Raspadaju se pojedine političke i stranačke veze u Bosni i Hercegovini, a Mile Dodik ponavlja kako bi bilo najbolje da se raspadne i BiH, komentirajući negativno izvješće o radu institucija Bosne i Hercegovine. Država dvaju entiteta i triju etniciteta stvorena je u SAD, a bivši američki posrednik između Hrvata i Bošnjaka Daniel Serwer servirao je novu tezu da BiH više nije važna SAD-u. Reče Daniel, da ili ne više nije pitanje SAD. Ali što sada? Ameri je napravili, a Europa je mora braniti, hraniti, odgajati, školovati… A Europa se sama o sebi zabavila pa je, dakle, BiH prepuštena sama sebi. Paneuropska unija Bosne i Hercegovine usvojila je deklaraciju kojom se zahtijevaju ustavne promjene u BiH, u kojima bi svi njezini narodi i građani bili ravnopravni. Pa tu mudrost imaju i djeca u prvim razredima osnovne škole jer uče kako su sva društva u kojima jedni nisu bili ravnopravni drugima grdno završila.
Deklaracija i drugih deklarativnih potpora BiH ima i previše, a ona i dalje ide od nemila do nedraga. Pa ne zna kud bi okrenula, kao ona izblajhana ljepojka koja upita prolaznika:
- Koja je druga strana ulice?
- Ona tamo – objasni joj prolaznik.
- A tamo su mi rekli da je ova amo – čudi se ona.
Pa onda jedni za sve okrivljuju druge, drugi treće, a treći i jedne i druge i četvrte. Pa politička korespondencija partnera daytonskog braka sliči razgovoru (ne)ugodnom običnog bosanskohercegovačkog bračnog para. Supruga se požali mužu:
- Dragi, naš sin mi je rekao da sam kučka.
- Ah, taj kučkin sin – uzvrati muž.
Jedni se u BiH i svijetu Daytona drže kao pijani plota, drugi bi taj plot zapalili ili mijenjali po svojoj želji, treći se žale da ga preslaguju na njihovu štetu, a četvrti kažu da ih je zaboravio. Što se krije iza tog daytonskog plota, nitko zapravo ne zna. Ili zna pa se pravi lud. Radi li se o neuspjelom eksperimentu ili posve uspjeloj prvoj fazi novih preslagivanja Istoka od strane Zapada, pokazat će vrijeme. Učiteljica života u BiH podsjeća na zbivanja vezana za dvije škole pod jednim krovom, odnosno na školu bez ijednog krova.
- Danas smo u školi imali jedan zahtjevan eksperiment – kaže sinčić ocu.
- A što ćete sutra imati u školi? – znatiželjan je otac.
- Kojoj školi? – čudi se klinac koji je jučer promatrao zahtjevni eksperiment.
Mnogi se pametni prave ludi, a oni koji se prave pametni kažu kako će vrijeme sve pokazati. A vrijeme u BiH relativna je kategorija. U BiH ni podne nije u isto vrijeme, pogotovo kad je pet do dvanaest u pitanju. Mnogima u BiH pet do dvanaest je – sedam. Glume Chuca Norrisa koji je, kažu, dva puta odslužio doživotni zatvora. A o kalendarima u Bih da i ne govorimo. Samo da ne bude kao u jednoj državi (nije važno ime), u kojoj je jedna nimalo naočita, ali vrlo moćna i narogušena oštrokondža, upitala u parlamentu:
- Ili ćemo voditi ljubav ili rat?
- Rat, rat – povikaše uglas parlamentarci.
E., ne leži, vraže, sad takva BiH mora u euroatlantske integracije. Iako nisu baš svi za to. Nekima se ni NATO-ov kišobran ne sviđa. Iako svaki drugi u BiH prokišnjava. Neki u BiH na sve što dolazi sa zapadne strane gledaju kao Mujo na suvremene tehnologije. Upitaše Muju:
- Mujo, ili više voliš iPod ili Ajfon?
- Ajvar – odgovori Mujo.
