Izborna volja konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini dosljednije se primjenjivala prije 100 godina, nego danas.

Prošle godine se navršilo cijelo stoljeće od održavanja prvih parlamentarnih izbora u BiH, koji su organizirani tako da sva tri naroda, u to vrijeme prepoznavana kroz religijske zajednice, dobiju odgovarajući broj svojih predstavnika u pokrajinskoj vlasti.

Austrougarska uprava

Parlamentarni izbori koji su te 1910. godine održani pod nadzorom austrougarske uprave, nisu omogućavali pravo glasa većini žena i muškarcima mlađim od 30 godina. Također nisu osigurali reprezentativnost pripadnicima manjih religijskih zajednica i sve su to manjkavosti preddemokratskog društva koje danas više ne postoje. Ipak, u pogledu reprezentativne zastupljenosti pojedinih naroda izbori za Bosanski sabor 1910. godine pokazuju da se tada nije moglo dogoditi da biračka volja većine jednog naroda bude zaobiđena u formiranju vlasti.

Na izborima za tadašnji parlament, kome je austrougarska vlast ograničila ovlasti, dvije hrvatske stranke - Hrvatska narodna zajednica i Hrvatska katolička udruga - dobile su ukupno 16 zastupničkih mandata.

Sukladno tadašnjem Zemaljskom statutu, bilo je osigurano da upravo ove stranke, koje su dobile najviše hrvatskih, odnosno mandata rezerviranih za katoličku populaciju, biraju svoje predstavnike u izvršnoj vlasti.

U svijetlu današnjih makinacija s Domom naroda Parlamenta Federacije BiH i posebno Klubom Hrvata u ovom domu, zanimljivo je vidjeti kako se pravilima od prije 100 godina osiguravala nacionalna ravnopravnost u parlamentu.

Način odlučivanja

Naime, za bilo kakvu odluku o vitalnim zemaljskim interesima morale su glasovati dvije trećine zastupnika, što je isključivalo mogućnost da zastupnici samo jedne vjerske zajednice, odnosno nacionalne političke organizacije nadglasaju predstavnike ostalih.

Na žalost, danas je to moguće, što najbolje potvrđuje način odlučivanja u Domu naroda Parlamenta FBiH, gdje su ključne odluke koje se tiču izbora predsjednika i dopredsjednika FBiH donošenje uz manje od trećine hrvatskih predstavnika u tom zakonodavnom tijelu vlasti.

Zvuči apsurdno, ali preddemokratski sustav u aneksiranoj Bosni i Hercegovini Hrvatima je jamčio bolju zaštitu nacionalnih prava u institucijama vlasti nego što je to danas slučaj u „modernoj“ i „demokratskoj“ BiH.

Zabrinjavajuće je što je Austrougarska imala više sluha za nacionalnu jednakopravnost u BiH od sadašnjih međunarodnih upravitelja.

Europski gigant na koljenima. Direktor dao ostavku dan nakon zahtjeva za stečaj, a evo kako je sve krenulo po zlu