Pred slučajem 102-godišnje Anice Pažin iz Čeljeva u čapljinskoj općini pada sva gerontološka stereotipija. Imala je težak život, dugo bolovala, godinama ne pije mlijeko i mliječne proizvode, voli slatkiše, obožava sladoled, višnjevača je obvezni aperitiv… Dakle, daleko od onog što karakterizira kavkaske stogodišnjake. Rođena je 18. veljače 1910. na Rotimlji u stolačkoj općini i prema našim saznanjima najstariji je žitelj čapljinske općine. Dok nazdravljamo omiljenu joj višnjevaču baka Anica se tuži kako baš “nije najbolje“ ovog proljeća - Nekako baš kao da će kraj biti, veli Anica, dok je snaha Mira podsjeća da tako s proljeća govori već godinama. - Dosta sam ja u mladosti bolovala. Sto su me puta djeca oplakala.
Trideset godina čir sam bolovala. Jednom sam dva mjeseca u bolnici ležala, samo su mi gorku vodu davali, ništa drugo nisam trošila. Baka Anica sve po imenu pamti liječnike koji su je liječili. - Koliko čujem samo je jedan još živ, dr. Ružić, drugi su davno umrli, veli baka, a zatim na pitanje o prehrani spremno ističe: - Što čeljad jedu to i ja. Baka Anica slabo čuje, ali još dobro vidi, pomogne nevjesti Miri udjenuti konac u iglu. Život je nije mazio, bila je kaže i čobanica i stopanjica… Anica ima petero djece – Zoru, Božu, Angelinu, Boju i Peru. Bila je i kod kćeri u Kanadi. Sin Božo se zbog brige o majci, vratio iz Njemačke.
