Dogovorili su se Milorad Dodik i Mladen Bosić koji su Srpsku stavili ispred stranačkih razmirica, Sulejman Tihić i Zlatko Lagumdžija su praktično prije izbora stvorili bošnjački blok, a prema provjerenim informacijama, u vlast bi zajedno trebali Dragan Čović i Božo Ljubić koji će činiti okosnicu hrvatskog nacionalnog bloka. Na ovoj platformi zasad je sigurno da će se formirati vlast na državnoj razini, a ovih šest stranaka uz izborni imaju i narodni legitimitet zastupati tri naroda, kako u izvršnoj vlasti, tako i u predstojećim ustavnim promjenama.
Unatoč raznim pokušajima političkog ekshibicionizma od dijela političkih stranaka iz Sarajeva, i ovi izbori su potvrdili prijeizbornu, ali i poslijeizbornu narodnu homogenizaciju. I dok je posve jasno opredjeljenje na srpskoj, odnosno bošnjačkoj sceni, još uvijek se čeka ‘bijeli dim’ i konačna potvrda dogovora lidera dvije vodeće hrvatske stranke koja nose i najviše odgovornosti za narod.
Potvrdi li se koalicija tri puta dva od predstavnika iz triju naroda, onda bi u Zastupničkom domu BiH bila uspostavljena većina koja bi obuhvatila 32 zastupnika što je čak četvero zastupnika više od potrebne dvotrećinske potpore za izmjenu Ustava. Postizanje hrvatskog dogovora s druge strane utišalo bi male ratove na nižim razinama kakav je i slučaj u Čapljini zbog čega se jedino u dijelu ove općine ponavljaju izbori, a ne primjerice niti u jednoj od druga 5271 biračka mjesta širom zemlje.
To praktično znači i da ne postoji mogućnost prijevare na federalnoj razini gdje je još prije izbora osmišljen model za eleminiranje većinske hrvatske političke volje. Da se ne spominje odnos u županijama, gdje će Hrvati biti u stanju potpuno kontrolirati vlast u najmanje pet županija i time s dva stopala na zemlji i uzdignutim jarbolom biti u stanju boriti se za bolji ustavno-pravni položaj.
