Vladika Grigorije je prvi put od prelaska u Mostar dao intervju za jedan mediji. Za Večernjak govori o značaju prelaska u Mostar i zašto se odlučio na ovaj potez.
Sjedište Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske nakon mnogo godina ponovno je postao Mostar. Zašto baš ovaj grad?
-Mostar ima to ime koje je nekako najzanimljivija metafora za sjedinjavanje i razdvajanje u smislu ako nema mosta, onda nema ni prelaska jednih prema drugima. Sad imamo taj most koji smo obnovili, ali imamo i tu potrebu da obnovimo jedinstvo i zajedništvo među ljudima.
Koliko je, prema Vašem mišljenju, uopće moguće obnoviti to zajedništvo među ljudima?
Kad sam rekao da imamo potrebu obnoviti zajedništvo među ljudima, nisam mislio na to da ćemo imati ponovno bratstvo i jedinstvo tog tipa kao što je nekad bio pokušaj, nego jednostavno da živimo jedni pored drugih, ali u jednom uistinu kršćanskom duhu. To jest, da svatko bude ono što želi, a da poštuje onog drugog i ono što onaj drugi želi.
Koji je cilj Vašeg povratka u Mostar?
Nadam se da će moj povratak u Mostar poboljšati povratak Srba u ovaj grad i uopće u dolinu Neretve. Meni je ipak prvenstveno cilj da moj povratak u Mostar pomogne životu onih Srba pravoslavaca koji su se vratili. To, naravno, nije velik broj ljudi, ali ih ima pet-šest tisuća na ovim prostorima i trebamo im pomoći.
Kakav je plan kada je u pitanju povratak Srba u Mostar?
Tim ljudima trebamo omogućiti da imaju realan i dobar život. Odnosno da pokušamo pomoći u tom pogledu. Kad ljudima koji su se vratili u Mostar omogućimo realan život, nadam se da će onda i ovi ostali ponovno doći na svoja ognjišta. To je neki naš plan koji nije baš mega-lomanski, nego je potpuno realan.
