“Hrvatska samouprava bila je neuspjelo sredstvo da se riješi hrvatsko pitanje u BiH. Uspostavljena je 3. ožujka 2001. godine, a prestala je postojati 6. listopada 2001. godine”, rečenica je koja stoji ispod naziva ‘Hrvatska samouprava, kad po knjigama, internetu tragate za tim terminom. Kako se deset godina poslije povijest ne bi ponavljala, kao i u uvodu spomenuti zaključci, hrvatsko političko tijelo predvođeno HDZ-om BiH i HDZ-om 1990, poslije nezakonitog preuzimanja institucija vlasti u FBiH od četveročlane koalicije prevođene SDP-om, u novu političku bitku za ustavnu ravnopravnost mora ući s jasnom strategijom, a ne stihijskom politikom na kratke staze koja će Hrvatima u BiH stvoriti veću financijsku i političku štetu od one koja se dogodila 2001. godine.

Mogućnosti za borbu

Za razliku od prije deset godina, hrvatska politika u BiH ima snažne saveznike u ostvarenju svojih ciljeva. To su Ustav FBiH, Izborni zakon, čije su temelje prema svim tumačenjima stručnjaka za ustavno pravo, neovisnih političkih analitičara povrijedile stranke iz SDP-ove koalicije. Inzistiranje na poštivanju Ustava i Izbornog zakona, pa i po cijenu angažiranja Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, temeljna je okosnica na kojoj politički predstavnici vlasti s najviše dobivenih hrvatskih glasova moraju u sljedećem razdoblju operirati. Inzistiranja na poštivanju Ustavom zajamčenih prava i Izbornog zakona, paralelno će pratiti opstrukcija svih pokušaja formiranja državne vlasti u BiH, sve dok se politička kriza u FBiH na zakonit način ne okonča. Županije s hrvatskom većinom pred Ustavnim sudom FBiH mogu, (a za takve poteze imaju velik pravni manevar) tražiti veću autonomnost od entitetskih institucija i vraćanja ovlasti koje su im proteklih desetak i više godina sustavno oduzimane. Stvaranje međužupanijskog i međuopćinskih vijeća između županija i općina s hrvatskom većinom, radi utvrđivanja odnosa s FBiH i vlasti u Sarajevu, jedna je od zakonskih mogućnosti koje dopušta Ustav Federacije BiH.

Građanski neposluh

Poziv na građanski neposlušnost, u kojem će Hrvati zajedno s pripadajućim raznima vlasti ignorirati sve odluke neustavno novoformirane federalne Vlade, također je jedna od mogućnosti da se pasivnoj međunarodnoj zajednici sugerira na snop problema s kojima se najmanji konstitutivni narod u BiH svih ovih godina suočava. Traženje novih izbora, ali pod uvjetom da se promijeni postojeći Izborni zakon u kojem Hrvati neće biti preglasavani od brojnijeg bošnjačkog i srpskog biračkog tijela, spada u kategoriju legitimnih, ali ipak dugoročnih sredstva za ustavnu ravnopravnost bh. Hrvata. Poziv na masovne prosvjede, blokada prometnica, graničnih prijelaza, najnepopularnija je, ali ujedno najučinkovitija metoda kojom se u kratkom razdoblju može skrenuti pozornost domaće i međunarodne javnosti da jedna ili više stranaka ne mogu preko noći negirati izbornu volju jednog naroda, bez obzira jesu li oni glasovali za dva HDZ-a ili neku drugu opciju. Nezadovoljni rješenjem mogu se povući iz svih pregovora, pa čak i pregovora oko formiranja novog ustavnog okvira u BiH, što je najriskantnije.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane