Pismo koje je na adrese institucija i medija uputio Puljanin Ninoslav Mogorović (58) prepričava se po Istri jer je tematika vezana uz poslovne aktivnosti bogatog Danka Končara, aktualnog “spasitelja hrvatske brodogradnje”. Premda Mogorović troši prilično “tinte” kako bi objasnio strah istarskih Hrvata od Končara i njegova, kako kaže, “jugoslavenskog miljea Ante Markovića”, dio pisma koji intrigira odnosi se na saznanja o tome da je i Končar morao tijekom Sanaderove vlasti platiti “ulaznicu”. Tvrdi Mogorović – dva milijuna eura za HDZ, a zapravo, kako je to navodno Sanader sam objasnio Končaru, za “lobiste i političare u EU kako bi pogurali prijam RH”.
Tko je Mogorović
Mogorovićeva majka Branka bila je glavna urednica “Glasa Istre”, koja je s tog mjesta maknuta 1967. godine. Kao rođak dr. Ante Cilige (pisca, revolucionara, političara), otišao je u Rim i tamo maturirao. Poslije je studirao povijest, filozofiju i politologiju u Njemačkoj, živio emigrantski i osnovao HDZ u Berlinu. Sudionik je Domovinskog rata, a iz HDZ-a je otišao kada ga je preuzeo Sanader. Politički se aktivirao u HIP-u pa HSP-u, a sada je predsjednik braniteljske Udruge “Zavjet” za Istru.
Mogorović piše da je na inicijativu D. Končara još 28.kolovoza 2007. godine održan sastanak o projektu Brijuni rivijera, projektu u vezi s bivšom vojarnom Velopin u Malom Lošinju te privatizacijom Brodotrogira, zbog čega je želio kontakt s premijerom Ivom Sanaderom. Dragan Radolović, partner u projektima Kermes ulaganja u RH, bio je logičan izbor kao posrednik te je, piše Mogorović, ponudio uspostaviti kontakt uz pomoć svojeg partnera Slavena Tintora, odnosno Ratka Mačeka i Tintorove sestre Helge Draženović, tajnice u kabinetu premijera i velike prijateljice Biance Matković.
Slaven Tintor navodno je bio koordinator koji je od Končara zatražio financijsku pomoć za HDZ u visini od dva milijuna eura. Končar je to, piše Mogorović, prihvatio, a Kermes je doznačio 8. listopada 2007. dva milijuna eura kao Special loan na austrijski račun Radolovića. Tada je Tintor navodno tražio dodatnih četiri milijuna eura. Vinka Cetinski se, tvrdi Mogorović, suprotstavila zahtjevu i stupila u kontakt s Ivanom Jarnjakom. Nakon interne provjere, on je navodno kazao Končaru i V. Cetinski da taj novac nije stigao, već samo „manji iznos“. Ovaj dio Mogorovićeve priče odgovara onom koji se prepričava i po kuloarima – da je do blagajne HDZ-a stiglo samo 300.000 eura. Nakon toga su se Končar i Sanader našli u četiri oka.
Do Banskih dvora doveo ga je Tintor, V. Cetinski ostavili su u kafiću pokraj Sabora, a onda je Končara Maček poveo do Sanadera. Cetinski je poslije ispričala kako su “posrednici” bili jako ljutiti na nju što je o svemu izvijestila Ivana Jarnjaka. Akteri priče pokušavali su istražiti gdje je nestalo 1,7 milijuna eura, no Tintor tvrdi da je preko Barišića sve predano Sanaderu. Radolović je prekinuo višegodišnje partnerstvo s Tintorom, a on, nezadovoljan, Sanji Ljubešić i Pilatu (savjetnici Kermesa) dao je prijeteće izjave. Tri godine poslije izbio je skandal, a knjigovođa K. Pilat otkrio je Končaru da su ga V. Cetinski i D. Radolović navodno prevarili pri kupnji malo vrijedne zemlje.
Ivan Jarnjak za Večernji je list izjavio: “Nikada meni nije g. Končar, ni netko drugi, predao nikakav novac, a Radolovića nisam nikada upoznao.” U kuloarima se govori da Jarnjak ovu temu neće publicirati putem medija.
Do ključnog igrača, donedavnog kralja istarskih nekretnina Drage Radolovića ne može se doći, ne pojavljuje se u javnosti jer, otkako je Končar “sjeo” i blokirao njegovu i imovinu obitelji Cetinski, živi nesolidno, a i rastao se. Njegova Istra Bavaria Agentur, međutim, i dalje je krcata nekretninama, vrijednima oko 20 milijuna eura.
To su bedastoće
Za Končarove operativce u Istri, pak, ova priča o Končarovoj “ulaznici” ne pije vodu. – Čitali smo Mogorovićevo pismo. Pa valjda bi bilo logičnije da je RH, s obzirom na poslovno i financijsko značenje biznismena poput g. Končara, platila njemu da dođe i ulaže u gospodarstvo nego da on plaća ulazak u RH – polušaljivo, ali i poluozbiljno kaže Končarov pulski odvjetnik Goran Veljović. Dodaje da je te 2007. Končar još bio daleko od iskazivanja interesa za brodogradnju, a mnogi misle da je njegov interes za sređivanje posustalih brodogradilišta – upitno profitabilan...
Rekao nam je da on jednostavno želi učiniti nešto za Hrvatsku jer je Hrvatska tražila njegovu pomoć, kažu njegovi ljudi. Priču o mitu demantirali su tako što su Večernjem listu dali original uplate kojom je 8. listopada 2007. (sjelo 9. listopada) na račun D. Radolovića uplaćeno 2 milijuna eura, a svrha je “uplata za rezervacije za projekte”. Ovu uplatu, preko UBS banke, izjavom od 1. srpnja 2011. potvrdio je i Danko Končar. Večernji, pak, posjeduje i pregled Končarovih investicija u RH za 2007. i 2008. U dokumentu su napisane uplate, naznačen je i korisnik, primjerice “Uljanik”, Jelsa, Osor, Milan Šečković (kuća na Tuškancu), Nenad Končar (sin), no za ovu uplatu piše tek “posebni zajam”. Končarovi ljudi to ne znaju protumačiti, no drže da je Končarova izjava o transakciji Radoloviću za projekte dovoljna.
– To su bedastoće, nema to veze s HDZ-om, poznajem g. Končara i on svojim karakterom nikako ne odgovara čovjeku koji bi davao mito, on je ugledni gospodin, u JAR-u je lokalcima dao četvrtinu vlasništva nad rudnicima, bez naknade – kaže Ratko Maček, bivši glasnogovornik Vlade RH. Dodaje da ovu priču šire “oni koji su, pogođeni svojim aferama pa ovako žele disperzirati svoje probleme”.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
