Radenka Alavanju (1960.), kao zapovjednika štaba Teritorijalne obrane Borova Sela, policija nakon provedene kriminalističke obrade sumnjiči za smrt 38 osoba u ratnom zločinu koji se dogodio u selu od 18 do 21 studenoga 1991. godine. Policija je u svojoj kriminalističkoj obradi utvrdila da je, kao zapovjednik TO, dopustio da neprijateljske postrojbe fizički zlostavljaju i ubijaju zarobljene civile i branitelje zarobljene u Vukovaru u krugu poduzeća Borovo Commerce i u Borovom naselju.
Stožer u zgradi škole
Prema riječima vukovarskih branitelja Alavanja, koji je imao svoj stožer u zgradi osnovne škole, direktno je ispitivao neke od zatočenih civila i branitelja te je određivao tko će biti oslobođen, a tko pogubljen.
– Poznato je da je u to vrijeme Alavanja bio gospodar života i smrti u Vukovaru i Borovu Selu. Njega se kao zapovjednika sve pitalo i on je svakako odgovoran po zapovjednoj odgovornosti za sva počinjena zvjerstva. Prema našim procjenama u Borovu Selu je ubijeno ili nestalo stotinjak osoba, a svi su prethodno mučeni i tučeni. Mnogo se toga događalo u zgradi škole, a ubojstva su se događala na više lokacija. Veći broj tijela na kraju su završila i u Dunavu – rekao je Danijel Rehak, predsjednik Centra za istraživanje ratnih zločina.
Alavanja je odrastao u Borovu Selu, gdje je nekada igrao i nogomet za lokalni seoski klub. Završio je i Fakultet općenarodne obrane te je u Gimnaziji Vukovar predavao ONO i DSZ. Inače, poznato je i da mu je supruga hrvatske nacionalnosti i da ima dvoje djece. Hrvatsku je napustio 1996. godine, prije završetka procesa mirne reintegracije, a nije uzeo niti hrvatske dokumente koji su se davali zatečenim građanima na nekada okupiranim područjima.
– Sve su to obične gluposti. Mislim da Hrvatska sada pokušava na sve načine pronaći nekakav balans poslije ovih nedavnih haaških presuda Gotovini i Markaču. Uostalom, mene nitko svih ovih godina ništa nije pitao o tom ratu, a sada me se optužuje za smrt 38 ljudi. Za sve proživljeno u ratu mogu samo reći da sam bio sa svojim narodom, da sam ostao u svome selu i da se nikada tijekom noći nisam probudio zbog nekih noćnih mora. Kažem to jer znam da nisam kriv niti odgovoran ni za što – rekao nam je Alavanja, kojega smo pronašli u Vojvodini i s njim razgovarali u jednom restoranu u Novom Sadu. Ubrzo nakon što je otišao iz Hrvatske prodao je svu imovinu koju je posjedovao te sada živi u Srbiji, čiji je i državljanin. Za događanja od 19. do 21. studenoga 1991. godine i optužbe koje dolaze iz Hrvatske, kaže da nema nikakve veze.
Dobrovoljci izvan TO
– Sva naređenja primao sam isključivo iz Novoga Sada i JNA i od Radovana Stojičića Badže, visokog dužnosnika MUP-a Srbije, koji je također u Borovu Selu imao svoj stožer. Treba i znati da sam zapovijedao postrojbama TO, dok nad dobrovoljačkim postrojbama kao i postrojbama JNA nisam imao nadležnost. Imao sam i veliki sukob s Arkanom koji je tijekom rujna ili listopada htio sve nesrbe iz sela odvesti. Nisam to dopustio i zamalo je došlo do sukoba – govori Alavanja u svoju obranu kojega su optužbe iz Hrvatske zabrinule, a nije nam dopustio ni da ga fotografiramo.
Kaže da nije ni znao da se nakon pada obrane Vukovara civili dovoze u školsku sportsku dvoranu te da nije imao nikakve nadležnosti nad njima.
– Ja sam zapovjedio da im se podijeli kruh, čaj, mlijeko i deke. Nikakva ispitivanja nad njima nisam provodio jer jednostavno tamo više nisam ni dolazio. Nekima sam i pomogao, npr. liječniku Šimonoviću i obitelji Ive Kovačića, koji je bio jedan od zapovjednika 204. vukovarske brigade. Ne isključujem mogućnost niti da su dobrovoljci ulazili unutra, ali s tim ja doista nemam ništa niti sam imao bilo kakve ovlasti nad time. I dalje se pucalo i bio sam zaokupljen drugim stvarima – kaže Alavanja, dodajući da je nakon 5-6 dana čuo da su se događale ružne stvari i da je bilo i ubijenih.
– To sam tek kasnije čuo, i to slučajno jer je jedna osoba povraćala zbog svega toga. Strašno je to i svakako sam da svi koji su odgovorni za bilo kakva zvjerstva – i odgovaraju za to – zaključio je.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
