Nemaju dokaza, nemaju ni analizu DNK do kraja, vidi se da su to htjeli napraviti prije izbora pa je policijska istraga nedovršena, o pokrenutoj istrazi protiv Josipa Boljkovca, prvog ministra policije u RH, uhićenog zbog ratnog zločina iz 1945. godine kaže njegov odvjetnik Anto Nobilo. U razgovoru za Večernji list govori o političkim okolnostima pod kojima se njegov klijent našao u Remetincu.
Kojim ćete pravnim sredstvima nastojati pomoći Josipu Boljkovcu, prilično je gadan razlog zbog kojeg je pritvoren?
Već sam podnio žalbu na rješenje o pritvoru, a žalit ću se i na rješenje o provođenju istrage. Smatram da je došlo do teške povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku (ZKP) i da je nenadležni pravosudni organ donio rješenje o provođenju istrage i rješenje o pritvaranju. U ovom predmetu pokrenuli su istragu po ZKP-u koji je vrijedio do 1. rujna, nakon čega novi ZKP vrijedi za sve slučajeve, a ne samo za one iz nadležnosti USKOK-a. U prijelaznim odredbama novog ZKP-a kaže se da će kazneni postupci koji su počeli po starom zakonu biti i dovršeni. U starom zakonu izrijekom piše da kazneni postupak počinje rješenjem o provođenju istrage. Nikakvog takvog rješenja prije 1. rujna protiv Josipa Boljkovca nije bilo. Sve što su policija i sudovi radili (ekshumacije, ispitivanje svjedoka...) bile su istražne radnje, ali nije bilo rješenja o provođenju istrage. Dakle, nisu se stekli uvjeti da sud postupa po starom ZKP-u. Tu imamo ozbiljno kršenje zakona, ali i vidimo smisao u njegovu kršenju: nije zbog neznanja i nehata. Postoji smisao jer pritvorska osnova po novom ZKP-u zbog značaja djela daleko je restriktivnija nego po starom. Po novom ZKP-u on ne bi bio u pritvoru i to sam napisao u žalbi.
Uhićen je mjesec dana uoči izbora, naveli ste i nelogičnosti oko primjene zakona, ispada da je Boljkovčevo pritvaranje bila dobro tempirana akcija.
Mislim da je tako. Kad nekoliko činjenica povežete, bacaju jako loše svjetlo na policiju. Govorio sam da su išli na demonstraciju sile na način da su doveli automatskim oružjem naoružane maskirane specijalce, a istodobno obavijestili novinare koji su okružili kuću. Naime, došli su prije mene. Ta demonstracija zasigurno nije bila zbog sigurnosti.
Možda su se bojali da bi mogao pružiti otpor...
Mora da su se bojali desanta iz obližnjeg šumarka jakih partizanskih snaga, Boljkovčevih vršnjaka. Tada bi jedino imalo smisla upotrijebiti silu. Šalu na stranu, ovakva akcija trebala je ostaviti dojam čvrstine i ozbiljnosti u procesuiranju partizana i antifašista. Za demonstraciju sile nisu postojali sigurnosni uvjeti pa zaključujem da je bila riječ o političkim uvjetima, međutim, kada sam pročitao spis, shvatio sam da je to sve tempirano uoči izbora. Kriminalistička obrada policije ostala je nedovršena, ali su unatoč tome krenuli u postupak. Druga stvar, u situaciji kada nema direktnog dokaza da je Boljkovac zapovjedio bilo kakav zločin, morate na temelju dokumentacije izvršiti rekonstrukciju funkcioniranja OZNA-e i KNOJ-a u svibnju 1945. godine. Oni to nisu napravili. Policija nije obavila kriminalističku obradu po pravilima struke jer joj se žurilo i, kad to spojimo s demonstracijom sile, zaključujem da je uhićenje tempirano prije izbora jer ministar Tomislav Karamarko želi imati kapital u bitci za HDZ.
Kakav uspjeh može biti uhićenje 91-godišnjaka?
Krivo je procijenio i mislim da će mu Boljkovčevo uhićenje naštetiti, ali on očito ima drukčija shvaćanja jer je u nekoliko navrata javno i među svojim pristašama govorio kako Boljkovca mora uhititi prije izbora. Bez obzira na ishod sudskog postupka, način vođenja obrade i uhićenje upućuju na manipuliranje kaznenim postupcima. Ne vjerujem da bilo kojem političaru tako nešto može pomoći u poštenoj političkoj utakmici.
Iz svega što ste nabrojili nameće se zaključak da je ministar iskoristio policijski sustav za svoj politički probitak?
Apsolutno, jer nema kapitala s kojim bi išao na izbore. Sve ove afere koje su se dogodile odradio je USKOK, ništa to nije imalo veze s policijom. A dok je bio šef tajne službe, šetali su mu se pred nosom europski poznati ubojice koji su na kraju ubili Ivu Pukanića, nije ni znao da su ovdje, isto kao i istaknuti ubojice iz srbijanskog podzemlja koje nitko nije evidentirao i nadzirao. Nema uspjeha i, uz određene ljude, na simboličnoj razini, uhićenje prvog partizana u povijesti Hrvatske i Europe ispada neki kapital.
Ne podsjeća li današnja situacija u kojoj je Boljkovac na onu Andrije Artukovića, ministra policije u NDH, u čijem ste procesu bili tužitelj?
Ne. Sličnost je samo u godinama. Andrija Artuković i Josip Boljkovac nisu i nikad neće biti isto. Artuković je bježao cijeli život, skrivao se i davao lažne podatke prilikom ulaska u SAD, dok je Boljkovac cijeli život bio javna osoba i živio u Hrvatskoj. Razlika je i u zakonskoj osnovi, u to doba bila je drukčija regulativa za pritvaranje, ako bi netko počinio kazneno djelo pa bi njegovo ostajanje na slobodi uznemirilo javnost. Ustaški ministar koji je potpisivao rasne zakone na temelju kojih se gubilo živote, oko 90.000 ljudi samo u Jasenovcu, u ono vrijeme u Jugoslaviji zasigurno bi uznemirili javnost i tada je postojala zakonska osnova za njegovo uhićenje. Ali da nam je bilo muka što ga držimo takvog starog i sudimo mu, bilo je, no morali smo postupati po zakonu i po univerzalnoj pravdi.
Ivan Jarnjak također je bivši ministar policije, u još je goroj poziciji od Boljkovca. Slobodan je, a nije ni izbačen iz stranke.
Ne bih govorio o konkretnim osobama, ali što se tiče HDZ-a, kako se otkrivaju velike afere, pola Remetinca bilo je puno članova stranke. Unatoč tome nisu smatrali da treba formirati sud časti ili neku posebnu komisiju koja će utvrditi političku i stegovnu odgovornost članova HDZ-a koji su manipulirali crnom blagajnom i bili umiješani u kriminalne aktivnosti. Kazneni postupak ostavimo sudu, ali stranka je morala izvršiti unutrašnju diferencijaciju, čistku kadrova koji su u to bili umiješani. Da su to napravili, onda bismo vjerovali da u HDZ-u postoji dobra volja za promjene. Oni su kao prava kriminalna organizacija solidarni sa svakim i ostavljaju svakog u članstvu pa čak i na funkcijama bez obzira na pokrenute postupke. Izbacili su one koji su rekli nešto protiv HDZ-a ili šefice. Damir Polančec je izbačen, ali ne zbog kaznenih djela, nego tek kad je na saboru stranke rekao da se osjeća kao Josip kojeg su braća prodala u roblje. Branka Pavošević izbačena je kada je prekinula omertu i pokazala zakopanu dokumentaciju o crnoj blagajni, a Ivo Sanader zbog najave povrataka u politiku.
Što kažete na izbor Damira Sesvečana, bivšeg predsjednika Mandatno-imunitetnog povjerenstva, da na sudu predstavlja HDZ kao pravnu osobu?
Vjerojatno više ne računaju na čovjeka jer onaj tko predstavlja HDZ na simboličnoj razini i sjedi na optuženičkoj klupi vjerojatno nema političku budućnost i moguće je da su zbog toga tako odlučili, ali to je njihova stvar. Bilo bi pošteno da HDZ predstavlja onaj tko ga i treba predstavljati, a to je predsjednica stranke, a to je i u dobru i u zlu, to je kao i u braku.
Možda ne želi vidjeti Sanadera...
Ali to bi bilo njezino prirodno okruženje. Vidim da stalno izlaze fotografije na kojima je ona uvijek pokraj njega. Polančec mi je pričao da, kada bi netko stao s desne strane do Sanadera, ona bi ulijetala i laktom snažno udarala tu osobu da se pomakne kako bi se ona namjestila. Vidimo da su uvijek bili jedno do drugog pa bi bilo pošteno da i dalje idu zajedno.
Kakva će biti sudbina HDZ-a nakon izbora?
Ovakav bi HDZ morao nestati s političke scene, ali HDZ kao demokršćanska stranka treba Hrvatskoj. HDZ je ustrojen nedemokratski i nema unutrašnju snagu i filozofiju da stvori državu vladavine prava, da izgradi demokratske europske institucije i riješi goruća ekonomska pitanja. HDZ je kao takav, od vremena Franje Tuđmana pa do danas, potrošen. Takav način vladavine koji je bio klijentelistički, rođački, pljačkaški i koji je proizveo nekoliko grupa zločina u novijoj hrvatskoj povijesti: rat u BiH, nasilje i zločini nad Srbima, kriminalna privatizacija, korupcija. Sve je to iznjedrio HDZ s pozicija vlasti. To je njihova filozofija vladanja tijekom svih tih godina, nisu znali drukčije pristupiti državi. Ako netko želi dobro HDZ-u, mora u oporbenom miru napraviti korjenitu reformu, i kadrovsku, i ideološku i pretvoriti HDZ u modernu europsku stranku. Ovakav HDZ nikome ne treba.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
