– Gospodin Akhan ispričava se, neće biti u mogućnosti pridružiti nam se – prenosi nam informaciju Esra Koc, atraktivna 30-godišnja PR menadžerica nautičke divizije megatvrtke Dogus Group, na terasi Reina bara u Istanbulu, smještenom podno famoznog mosta koji spaja Europu i Aziju. Mosta koji svakodnevno gleda gotovo polovina Hrvatske dok Onur na terasi svoje vile muku muči jer ne zna što će biti s njim i Šeherezadom…
Zakonski apsurd
Esri to ne trebamo objašnjavati; 1001 noć kod njih je emitirana još kad je Šeherezada bila na pragu svojih dvadesetih. Uostalom Esrina je šefica bliska prijateljica jedne od glumica, a glavno imanje iz serije, koja tolike Hrvate prikuje za tv ekrane u 20 sati, konfiscirano je istanbulskoj obitelji bosanskih korijena, koji su iz Turske pobjegli zbog utaje poreza… I, naravno, Šeherezada u Lijepu Našu nije dolutala sasvim slučajno. Mišung tradicionalnih vrijednosti smještenih u modernoj, bogatoj i razvijenoj Turskoj djeluje kao “maslac” za ulazak turskog kapitala na nova tržišta. A prvi milijuni moćne turske korporacije ulažu se u Šibenik, u kojem će Dogus sa domaćim partnerom NCP napraviti prvu marinu na hrvatskoj obali za megajahte. Iako se megajahtom smatraju plovila duža od 24 metra, šibenska Mandalina moći će prihvatiti i one od sto metara dužine. Niknut će tamo i luksuzne rezidencije, hoteli, a riječ je o investiciji ukupno 100 milijuna eura i velikoj prilici da hrvatska obala više ne bude prolazna stanica milijarderima na putu u Crnu Goru. Da, Crnogorci su širom otvorili vrata nautičkim investicijama, uveli gorivo “tax free” za jahtaše, skresali proceduru u vezi s boravkom… A naša regulativa i dalje svakog člana posade megajahte tretira kao stranca, koji nakon 90 dana boravka može zatražiti dozvolu za rad, ali da bi je dobio, mora priložiti potvrdu o nekažnjavanju. Nju pak samo može dobiti u svojoj zemlji, što znači da bi morao tamo otputovati, a druge pak zakonske odredbe kažu da na megajahti na vezu u svakom trenutku mora biti najmanje trećina posade… Ta nelogičnost u zakonu koči razvoj nautičkog sektora.
Invazija Britanaca
Evo nekih podataka iz toga sektora. Na Sredozemlju između Italije, Hrvatske, Španjolske, Grčke i Turske cirkulira 700.000 brodova. Na 32.000 kilometara obale ima oko 500.000 vezova. Od toga je njih 10.000 na turskoj obali, od kojih 16 posto drži D-Marin, tvrtka Dogus Group, kojoj je najvažnija nautika i (mega)marine. Jedna od njih smještena je u Goceku, mjestašcu na obali Egejskog mora, sa 3600 stanovnika. Tu marinu, u kojoj je svoju jahtu usidrio i poznati košarkaš Damir Mrsić, tvrtka je kupila prošle godine, a “okupirali” su je ponajviše Nijemci i Englezi. Upravo su Englezi gotovo domaći stanovnici Bodruma, udaljenog od Goceka otprilike 400 kilometara. Nedaleko je kompanija Dogus Group izgradila svoju drugu marinu, vrijednu 30 milijuna dolara, Turgutreis. Gradnja je trajala tri godine. Za učvršćivanje lukobrana dovlačili su kamenje teško po pet tona, provukli su sto kilometara električnog kabela, napravili helidrom, teniske terene, bazene, trgovački centar sa svjetskim brendovima, u kojem se može kupiti i skupocjen nakit i toaleta, a u gradnji je i luksuzan hotel... U marini, površine 25.000 četvornih metara, zaposleno je 130 ljudi, od kojih je 25 zaduženo samo za uređenje okoliša.
Za 10 milijuna 14 soba
Za svoje mušterije izgradili su i posebnu plažu, na kojoj, naravno, imaju na raspolaganju apsolutno sve wellness-usluge. U jeku nautičke sezone održavaju festival klasične glazbe, a za iduću godinu planira se nastup Josea Carrerasa...
Ukratko, marina je to u kojoj luksuz miriše na svakom koraku. Ali otišli su Turci i korak dalje te na kraju ture pokazali perjanicu – marinu u Didimu. Utučeno je u nju 80 milijuna dolara, od čega su deset uložili u jaht-klub. Riječ je tek o 14 soba s pet zvjezdica, od kojih je svaka veličine prosječnog stana. I terase su im toliko velike. Pogled puca na grčke otoke, a najbliži, Leros, udaljen je tek 15 milja te 50 Santorini i Mikonos. No, to je samo dio paketa. Na površini od 500.000 četvornih metara ima 1200 vezova. Prošli tjedan, dakle na samom kraju nautičke sezone, privezano je bilo 210 jahta.
Oni čija je dužine 50 metara, u Didimu će godišnji vez platiti 40.000 eura.
Ugovor je dovoljan
Tim ugovorom riješili su i godišnju proceduru boravka. Nemaju, dakle, više posla da isposluju dokumente za boravak. Nadalje, statistika kaže i da jahtaši troše od 20 do 30 puta više negoli ostali turisti. No zna se i da vlasnike održavanje plovila godišnje stoji 10 posto vrijednosti jahte.
A za to u Didimu postoji sve što treba – lift od 400 tona, servis... Tu su i “detalji” poput 720.000 litara vode dnevno koja se desalinizira, ali i privatne plaže, bazen, danonoćne usluge, pa sve do onog da sami proizvode i kruh za klijente... Kojima je, naravno, na raspolaganju, može se reći, sve što zamisle.
No, prema planovima korporacije Didim će biti “mala beba” za marinu koju grade u Dalamanu, u kojoj će 2014. godine ostvariti projekt u vrijednosti 150 milijuna dolara. Time je zaokružena prezentacija moćnog turskog investitora, koji pod svojom kapom drži Garanti banku i niz medija (televizije, radija, novine), investira u energetski sektor, nekretnine, autoindustriju, djeluje u 17 zemalja po cijelom svijetu, ima više od 28.000 zaposlenih i ukupnu imovinu procijenjenu na gotovo 88 milijardi američkih dolara...
Preuzeto sa www.vecernji.hr
