Crvena nogometna lopta, cvijeće i fotografija s crnim povezom na bijelom odru 19-godišnjeg mladića te neutješni roditelji sina jedinca odražavali su svu tragiku koja je zadesila obiteljsku kuću Gagro u čitlučkom Broćancu, koju je jučer prije pokopa pohodilo mnoštvo poznanika izražavajući sućut. Redom su se opraštali od Stojana Gagre, maturanta Srednje škole u Čitluku i kadeta nogometne reprezentacije BiH, a najtužniji trenutak je bio dolazak njegovih prijatelja iz razreda od kojih se nesretni mladić tragično rastao baš na zadnji dan školovanja. Nijemo su i jecajući ispratili svoga najboljeg školskog kolegu.
Posljednje zbogom
- Od smrti te nismo mogli čuvati, čuvat ćemo te od zaborava!, natpis sa Stojanovim likom na njihovim bijelim majicama govorio je više nego dovoljno. Čitava jedna generacija, od 240 maturanata, također je navukla bijele majice, a svi ostali srednjoškolci crne kako bi bez izgovorene riječi uputili posljednje zbogom.Među njima su se našli kadeti NK Široki Brijeg, gdje je Stojan igrao u posljednje vrijeme. Samo 24 sata ranije i samo trenutak nepažnje u prometu bio je dovoljan da se prekine jedan izvanredni život.
- Stojane, jesi dobro?, pitao je suputnik i najbolji prijatelj Renato Cvitanović (19) nakon prevrtanja vozila na krov, a on mu je rekao: Jesam, što je bila i posljednja njegova izgovorena riječ. Dok se Renato izvukao ispod vozila, Stojan više nije davao znakove života. Koban je bio udarac u glavu. Stojan je izgubio nadzor nad renaultom cliom, vlasništvo očeve mesne industrije G.I.P.I., nakon što je udario u bankinu pa u brdo na jednoj uzbrdici u mjestu Polugrina, na cesti između Širokog Brijega i Čitluka. Nalazili su se u koloni od tridesetak vozila koja je okružila zapadnom Hercegovinom proslavljajući norijadu. Svi oni su prethodno bili na podnevnom maturalnom misnom slavlju u Čitluku pa su u povorci krenuli prema Mostaru i Širokom Brijegu, gdje su stali i popili po nekoliko piva. Krenuli su put ljubuških Kravica gdje ih je trebala čekati cjelovečernja proslava.
Došli ljudi iz Sturma
- Nije se osobito brzo ni vozilo u koloni. Svega 50-60 kilometara na sat. Kao da je sudbina htjela da se sve to tako dogodi. Stojan je odjednom udario u bankinu i prevrnuo se na krov. Ništa nije upućivalo na stravičnu nesreću, ali je dovoljan bio samo jedan snažniji udarac u glavu i gotovo. Najvjerojatnije je udario o okvir otvorenog prozora. Stojan nije bio sklon nikakvim porocima, živio je sportski život i bio uzoran učenik. Planirao je ovo ljeto upisati kriminalistiku u Zagrebu, opsivali su ožalošćeni maturanti, prisjećajući se istovjetnog slučaja od prije točno tri godine, kada je na dan norijade u Čitluku u prometnoj nesreći smrtno stradao maturant Ostojić, također sin jedinac u obitelji.
Inače, baš na dan pogibije po Stojana su došli ljudi iz austrijskog Sturma, koji su ga već dulje vrijeme htjeli vidjeti u svojim redovima.
- Zamislite koji je to šok bio i tim ljudima iz Austrije, koji su bili na ručku s njegovim ocem i gotovo sve dogovorili. Ne možemo ni zamisliti kako se osjećaju roditelji. Tražio ga je i Ajax, Cibalija, a ranije je trenirao i u zagrebačkom Dinamu. Čekala ga je izvanredna nogometna karijera, ali Stojan je nekako najviše volio ostati kod kuće. Igrao je za Brotnjo i prešao u Široki Brijeg. Bio je sjajan napadač, kažu nam Stojanovi vršnjaci okupljeni ispred kuće žalosti.
Veliki ispraćaj
“Od smrti te nismo mogli čuvati, čuvat ćemo te od zaborava!”
- Stojane, jesi dobro?, pitao je suputnik i najbolji prijatelj Renato Cvitanović (19) nakon prevrtanja vozila na krov, a on mu je rekao: Jesam, što je bila i posljednja njegova izgovorena riječ
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
