Baš je vruće u Banjoj Luci. Iz polupraznih ulica svi bježe u hladovine kafića i hotela. Bezbrižni gosti kao da ne proživljavaju vruću političku scenu. Sjedim s prijateljima ispred hotela Bosna preko puta Banskih dvora gdje stoluje Dodik, ali i predsjedatelj Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović kada nije u Sarajevu. Glavne su vijesti novinari u SIPA-i, Nikolićev dolazak u Trebinje, obilježavanje zločina nad Srbima koji su se dogodili svuda i u svim vremenima i ratovima. Pale se svijeće i u crkvi preko puta hotela Bosna. Petstotinjak metara dalje je katolička katedrala. U njoj sam se s biskupom Komaricom prisjećao kako je točno prije deset godina (22.6.2003.). Papa boravio na Petrićevcu u Banjoj Luci. Iznenađen sam kako ta vijest nije dobila veći značaj. Osobito što su Banjolučani izuzetno dobro organizirali taj posjet. Tim povodom urađena je knjiga. Baš zgodno, darovat ću je Radmanoviću. “Zar je već prošlo deset godina” - pita se dok s velikim zanimanjem čita naslov knjige “Ljubav sve nadvladava”. Prekinuo je listanje kada je naš fotoreporter pritisnuo “rec” na diktafonu. Sada se sve već snima.
Pristali ste na potpisivanje graničnih sporazuma s RH, ali uz uvjet da se naknadno korigiraju. Na što bi se odnosile te korekcije?
Mi iz Predsjedništva i ja osobno tome smo ozbiljno pristupali još prije nekoliko godina. Prvi put smo se konkretno s pitanjem graničnih prijelaza susreli kada smo bili u posjetu predsjedniku Ivi Josipoviću. Tada je u Zagrebu bila druga vlada i mi smo u razgovorima ukazali na potrebu da bude više prijelaza s kompletnim pregledima. Moj prijedlog je bio da tih prijelaza bude više nego što ih Hrvatska ima sa Slovenijom, a to je četiri, iako je ta hrvatska granica upola manja od one s BiH. Čini mi se da nakon toga pregovarači iz BiH nisu dovoljno vodili računa o svemu tome i naše su procjene iz RS-a da je RS oštećen ovakvim sporazumima. Kada sam glasovao protiv na prvoj sjednici Predsjedništva BiH ja naravno nisam mislio da ćemo mi zaustaviti potpisivanje sporazuma ni s Hrvatskom ni s EU. Međutim, morali smo reagirati i pokazati da se i entitet kojeg se ova priča itekako tiče, o tome mora pitati, što je predvidio i Ustav. Svjesni smo, i predsjednik RS-a i premijerka i ja, koji smo dali suglasnost za potpisivanje, da se sporazum ne može mijenjati preko noći. Mi ćemo pokrenuti proceduru i ukazivati stalno da je to živa tvar i da se prijelazi moraju mijenjati.
Je li činjenica da je samo jedan od šest posebnih graničnih prijelaza na teritoriju RS-a glavni razlog što ste problematizirali potpisivanje dokumenata s Hrvatskom?
Prvi je problem što se ništa nije pitalo RS pa se išlo i dalje tako što su neki govorili da ne treba ni pitati RS. Drugi je temeljni problem koliko gdje ima prijelaza i onda imamo situaciju da primjerice, svi koji iz Bijeljine žele nešto izvoziti u Osijek moraju doći na prijelaz u Gradišku. To je 200 kilometara do Osijeka i toliko natrag i jasno je da takva situacija nije prirodna. No, ako je takva situacija i s drugim graničnim prijelazom, takozvanim BIP-om na Bijači, onda hajde da to razumijemo. Međutim, preostala četiri prijelaza, koji su predviđeni samo za izvoz roba biljnog, a ne i životinjskog podrijetla, isključivo su na teritoriju Federacije i tu se javlja nezadovoljstvo u RS-u. Zar se nije moglo na cijelom sjevernom dijelu, gdje i živi najviše stanovništva, odrediti barem jedan takav prijelaz. To jeste problem i morat će doći do promjena. Svjesni smo da to neće biti moguće odmah, ali to jeste ključni problem ugovora o graničnim prijelazima.
Ostatak intervjua pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista.
