Prema velikom ispitivanju javnog mnijenja pod naslovom “Tko su hrvatski velikani”, što ga je pod vodstvom dr. Bože Skoke provela Millenium promocija, a ekskluzivno obavio Večernjakov Obzor, prvi među velikima je znanstvenik Nikola Tesla.
Darovao struju
Čovjek koji je svijetu darovao struju kazao je onu poznatu kako se ponosi srpskim rodom i svojom hrvatskom domovinom. No, Nikola Tesla svakako se ponosio i svojom pripadnošću roda Komnenića iz - Stare Hercegovine! Po nekim izvorima bratstvo Komnenića potječe iz okolice Trebinja, a Jovan Dučić naglašava da je veliki znanstvenik podrijetlom od plemena Oputni, odnosno Rudinjana, iz Stare Hercegovine, zapravo sela Pilatovca u današnjoj nikšićkoj općini. Po nekim izvorima Tesla vuče podrijetlo od Draganića iz Banjana koje pripadaju staroj Hercegovini. No, najviše izvora govori kako veliki svjetski um potječe iz roda Komnenića iz Stare Hercegovine. Komninići su prema usmenoj predaji i brojnim zapisima zidali crkvu i posvađali se s majstorima, što se pretvorilo u krvavi obračun. Dio Komnenića potom se preselio u drugi kraj Banjana te ih prozvaše Čivijama (po čavlima), a drugi dio njih odselio se u Hrvatsku, gdje su dobili naziv Tesla po tesarskom alatu.
Prema tvrdnji hercegovačkih pravoslavnih svećenika otac Nikole Tesle bio je pravoslavni pop koji je službovao i u Imotskoj krajini. Stara Hercegovina područje je koje pripada zapadnom dijelu Crne Gore, od Herceg-Novog do Prijepolja, dijelova Polimlja (dio Rudog i Čajniča) do gornjeg Podrinja, preko Foče i Kalinovika. Stara Hercegovina bila je dio Zahumlja, a nakon turskih osvajanja dio Hercegovačkog sandžaka, a kraće vrijeme i dio Hercegovačkog pašaluka.
Nakon Hercegovačkog ustanka i Berlinskog kongresa 1878. godine kneževina Crna Gora od Turske dobiva znatan dio Hercegovine, a Londonskim ugovorom 1913. Pljevlja pripadaju Crnoj Gori. Prema Wikipediji područja Stare Hercegovine trenutačno su u sastavu crnogorskih općina Pljevlja, Žabljak, Plužine, Šavnik, Nikšić i Herceg-Novi, a dijelovi Stare Hercegovine čine dio općina Kotor te Krivošija i Risanskog zaljeva. Prijepolje u Srbiji, također spada u područje Stare Hercegovine, kao i Foča i Kalinovik u Republici Srpskoj.
U Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža stoji da je američki i hrvatski izumitelj srpskog podrijetla rođen u Smiljanu u Lici 10. srpnja 1856. godine, ali je gotovo cijeli radni vijek proveo u SAD, gdje je i umro 7. siječnja 1943. godine. Gimnaziju je pohađao u Gospiću, potom u Rakovcu kod Karlovca, gdje je i maturirao. Na Visoku tehničku školu u Grazu upisao se 1875., u prvoj godini studija primao je stipendiju Vojne krajine, a već sljedeće godinu ostaje bez stipendije jer je Vojna krajina bila razvojačena.
Tražio je od Matice srpske u Novom Sadu stipendiju, ali je nije dobio. “Početkom 1880. otišao je u Prag u želji da nastavi studij, ali nema podataka da je završio studij na kojem od sveučilišta. God. 1881. radio je u Središnjem telegrafskom uredu u Budimpešti, a potom u Telefonskoj centrali u kojoj je načinio niz tehničkih poboljšanja. U jesen 1882. zaposlio se u Parizu u Edisonovoj telefonskoj podružnici. Već je za vrijeme studija upozorio na nedostatke istosmjernog elektromotora. U Budimpešti je zamislio primjenu višefaznih izmjeničnih struja za ostvarenje okretnog magnetnog polja koje bi uzrokovalo vrtnju u elektromotoru. U nastojanju da razvije zamišljeni sustav izmjeničnih struja, otišao je 1884. u SAD, gdje se s preporukom voditelja Edisonova predstavništva u Europi zaposlio kod samog T. A. Edisona, kojemu je iznosio svoje zamisli o proizvodnji i isplativijem prijenosu izmjeničnih struja, ali nije nailazio na njegovo razumijevanje”, ističe se u Hrvatskoj općoj enciklopediji, a sve poslije toga znanstvena je povijest u pravom smislu riječi.
Već 1885. Tesla u New Yorku utemeljuje vlastitu tvrtku za proizvodnju električnih lučnica, a 1887. i tvrtku Tesla Eletric Company, s laboratorijem, u kojem je najprije konstruirao elektromotore izmjenične struje. Te godine Tesla je prijavio prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja i njihovoj primjeni. Nešto kasnije konstruirao je generator koji proizvodi višefaznu struju, a sve se više bavi područjem visokofrekventnih struja i njihove primjene za rasvjetu.
O njegovim izumima pišu sva svjetska glasila. Na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. tvrtka Westinghouse predložila je Teslin sustav izmjeničnih struja za elektranu na slapovima Niagare, s koje se struja visokonaponskim dalekovodom prenosila u 40 km udaljeno Buffalo, a kasnije i u udaljenije gradove. Tesla otkriva do tada nepoznate pojave i utemeljuje nove grane elektronike. Visokofrekvencijske izmjenične struje primijenio je i za bežični prijenos signala i energije.
U Teslinu laboratoriju 1894. izbio je požar koji je uništio mnogo toga, ali genij se ne predaje, gradi novi laboratorij iz kojeg izlazi Teslin transformator s visokim naponima i snažnim elektromagnetnim poljima. Tesla je pomoću njih našao načina prijenosa električne energije na velike udaljenosti bez vodiča! Načinio je model broda kojim je pomoću električnih signala bežično upravljao na daljinu, a nalazi se na čelu izumitelja koji su postavili temelje radiokomunikacije.
“Za zamišljeni svjetski sustav radiokomunikacija počeo je 1901. graditi veliku radijsku postaju na Long Islandu u New Yorku. Za antenu je bio izgrađen stup visok 75 metara, na vrhu s kupolom od žica, promjera 20 metara. Njima je želio bežično odašiljati signale i električnu energiju svima dostupnu i bez naplate. Zbog nerazumijevanja investitora za sustav u kojem se energija i signali ne bi naplaćivali, gradnja je 1905. bila obustavljena, a iz bojazni da antena ne posluži njemačkim špijunima, bila je srušena 1917. miniranjem. Ipak, na osnovi Teslina izuma već su se razvijali radiotehnika i radiokomunikacije”, naglašava se u Hrvatskoj općoj enciklopediji. Teslu nije zanimala tržišna primjena njegovih izuma, bio je zaokupljen drugim zamislima. Neki su njegove izume proglašavali svojima pa je tako 1943., nakon Tesline smrti, Vrhovni sud SAD-a poništio Marconijeve američke patente radija jar su Teslini patenti sve to već sadržavali.
Stotine izuma prijavio je u 112 patenata u SAD, a gotovo toliko i u drugim zemljama. Živio je i radio previše ispred svog vremena, mnoge svoje epohalne zamisli prepuštao je drugima da ih dovedu do kraja. Neshvaćen i razočaran povlači se u samoću.
Posljednjih desetljeća života kontaktirao je samo s rijetkima, a potkraj života samo s nećakom S. Kosanovićem.
Hrvatska domovina
Primio je brojna priznanja i počasne doktorate, a Nobelova nagrada ga je mimoišla jer je nije htio podijeliti s Edisonom. Po slavnom izumitelji iz Like, roda Komnenića iz Stare Hercegovine, nazivaju se Tesline visokofrenkvencijske struje, Teslin transformator i elektroterapijski postupak teslinizacija. Na 11. općoj konferenciji za mjere 1960. jedinica magnetne indukcije dobila je naziv - tesla! Jedini je to naziv mjerne jedinice po nekome Slavenu uopće među 19 naziva po zaslužnim znanstvenicima u Međunarodnom sustavu jedinica. Tesla je cijelog života bio duhovno vezan za domovinu. Prijavljujući svoje patente naglašavao je da je iz Smiljana u Lici. “Na čestitku koju mu je uputio Vladko Maček za 80. rođendan odgovorio je uz izjavu kako se ponosi srpski rodom i hrvatskom domovinom. Godine 1896. bio je izabran za počasnog člana JAZU (danas HAZU) u Zagrebu, a 1926. za počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu”, ističe se u Hrvatskoj općoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
