Prof. dr. Tomislav Borić sa Sveučilišta u Grazu, jedan od vodećih pravnih stručnjaka u Europi, boravio je u Mostaru. Razlog posjeta gradu na Neretvi bila je konferencija “Europsko i međunarodno pravo pred nacionalnim sudovima u postsocijalističkim zemljama – Pravna kultura u tranziciji”, na kojoj je Borić održao predavanje o temi “Pravni problemi tranzicije u postsocijalističkim zemljama”. Između predavanja i drugih obveza u Mostaru koje su ga dočekale, ovaj znanstvenik je pronašao vremena i za Večernji list.
•Bili ste gost na brojnim konferencijama, kako biste ocijenili ovu u Mostaru?
Konferencija je dosta zanimljiva jer izraz pravna kultura i danas izaziva određenu konfuziju. Glavno pitanje je kako društvo prihvaća pravne norme, osigurava li država sustav koji će omogućiti da pravo dođe do izražaja, da subjekti koji su u društvu imaju prava, da se poštivaju ljudska prava svih građana u državi.
•Kako biste ocijenili trenutno stanje u BiH, gledano kroz vizuru jednog pravnog stručnjaka?
Kao pravnik, znanstvenik mogu reći da glavno pitanje i problem nije donošenje zakona nego shvaćanje funkcije i smisla prava. Vrlo često vidim, ne samo u BiH nego i u regiji, da su političke elite iznad prava i zakona. Politička elita nije shvatila što je smisao prava. Možda je ova ocjena gruba, ali kao znanstvenik to moram reći.
•Što Vas je navelo na jedan takav zaključak?
Recimo, kada čujete izjave da će izmjene Zakona o radu smanjiti broj zaposlenih. To je suludo! To je jednostavno nemoguće. Zakon može biti samo jedan okvir koji će regulirati odnos između poslodavca i radnika i ništa drugo. Pravo nije shvaćeno na ovim prostorima na način na koji je prihvaćeno u razvijenim zemljama. Primarni cilj prava je regulirati odnose u društvu. To je regulator i ništa drugo i on mora nekako zaživjeti. Moraju postojati institucije koje će to osigurati, ali i ljudi koji će provoditi zakon svojim djelovanjem. Ovdje je na snazi pristup da je pravo nešto sekundarno i za cijelu regiju vrijedi zaključak da je politika jača od prava. Politika je uvijek nadvladala pravo na ovim prostorima i izgleda da se situacija još uvijek nije promijenila.
•U BiH i same državne institucije ne poštuju odluke sudova ili ih zaobilaze. Kako to komentirate?
Ako je politika jača od prava, onda nema demokracije. Ako nema demokracije, onda imate nešto drugo, a to je neki sustav koji nas vraća u prošlost. Smisao prava je da regulira odnose, ali u ovim slučajevima netko kaže kako će raditi taj posao umjesto prava. Onda to nema veze s demokracijom. Tu se jasno vidi primat politike nad pravom.
•Je li zaista samo politika kriva za jedno takvo stanje ukoliko nema nikakve reakcije društva? Snosi li i društvo dio odgovornosti?
Ne bih želio da ispadne da je samo politika kriva. U jednom dijelu krivo je i društvo koje često ne shvaća pravo kao nešto pozitivno. U prošlosti država nije bila nešto što se smatralo prijateljem nego nešto što se smatralo neprijateljem i ljudi su imali strah od države. To ponašanje iz prošlosti ne može se sada primijetiti. Ako je država neprijatelj, a društvo to prihvati, ni pravo onda ne može doći do izražaja...
•Da, taj model ponašanja smo naslijedili iz komunističkoga sustava...
Prije su komunisti odredili što je pravo, ali pravo u razvijenim zemljama ima kreativnu liniju koja omogućuje građaninu da stvori nešto. Pravo nisu samo zakoni. Ono ovisi o institucijama. Ranije se, primjerice, nisu priznavali sudovi. Utjecaj politike na sudove bilo je nešto sasvim normalno. Prema starom razmišljanju to nije bilo strašno. Sada imamo europsko pravo i o njemu ovisi puno toga. Znači, sud je taj koji preuzima odgovornost. Ovdje pak imamo situaciju da sudovi ne rade kako bi to trebalo, zakoni se ne provode, politika je zadržala svoj utjecaj i pravo ne može doći do izražaja.
•Prema Vašoj procjeni, koliko će još proći vremena dok se stanje o kojem govorite napokon ne promjeni na bolje, odnosno kada ćemo imati vladavinu prava?
Mora postojati konsenzus u društvu da su potrebne promjene i da država nije neprijatelj. To je ključno. Problematično je to da se razni utjecaji izvana i događanja ne stoje na jednom mjestu, nego idu dalje. Ljudi u BiH, ali i zemljama regije to još uvijek ne shvaćaju. Ljudi ne razumiju da se globalni igrači mijenjaju, da multinacionalne kompanije više ne gledaju koje pravo trebaju poštivati nego one kroje pravo prema svojim potrebama.
•Znači li to da i razvijene europske države gube pravnu moć na svome teritoriju?
Svaki pravni poredak onda ima velike probleme zbog toga. Država gubi kontrolu i vlast na svome teritoriju. Zbog toga su potrebni kvalitetni zakoni koji će očuvati prava i spriječiti ovakve pojave.
•Koliko se promjene u pravnoj kulturi EU odražavaju na zemlje u tranziciji?
Mislim da zemlje u tranziciji imaju veliki problem jer imaju tzv. dvostruku tranziciju. Znači, prolaze tranciziju od starog političkog sustava prema demokraciji, velike promjene u funkcioniranju gospodarstva, a prolaze i tranziciju unutar države gdje se treba prilagoditi i pratiti sve ono što se događa u Europskoj uniji. Svaki dan imamo neke promjene i kako bi se pratile te promjene potrebno je puno rada i truda. I države članice EU-a teško prate te promjene, a da ne govorim o
državama kao što je BiH. Istovremeno ide dvostruka tranzicija što je najveći izazov.
•Vi dolazite iz Austrije. Kako je ta zemlja podnijela te promjene?
Kada je Austrija pristupala EU-u ja sam pripadao mladoj generaciji pravnika. U tom trenutku smo mijenjali dvije trećine zakona samo formalno. Sadržajno je trebalo prihvatiti da nacionalna država nije jedina koja odlučuju nego europski sud koji će odlučiti o ključnim stvarima.
•Jesu li europske zemlje prihvatile Bruxelles kao sjedište EU-a?
Bruxelles nije nešto strano i problem je što ljudi to ne shvaćaju. To još nije objašnjeno ljudima. Danas se uglavnom govori kako je Bruxelles kriv za veći dio problema. Krive su zemlje koje su rekle kako će dio ovlasti prebaciti na Bruxelles. Nažalost, imamo političare koji to ne shvaćaju, pa u Austriji npr. imamo situaciju u kojoj političari nisu svjesni toga i misle kako je Austrija i dalje najbitnija. To nije točno, veoma je važno što se događa ono u Bruxellesu.
•Nije ništa novo ako kažem da BiH daleko zaostaje za zemljama regije na putu EU-a. Koliko će nam biti potrebno da stignemo zaostatke?
Bitno je samo početi i raditi uporno na tome. Ali ne formalno. U Hrvatskoj se puno stvari zadržalo na formalnoj razini i pitanje je kada će to početi raditi. To je tek pravi izazov. Što se prije s tim počne, prije će doći do željene razine. Mislim kako treba mijenjati mentalitet, shvaćanje prava od strane društva, shvaćanje važnosti institucija i njihovog djelovanja. EU više nije toliko više globalni igrač, ali imate izazov da postignete određeni nivo ljudskih prava, razvoja, pitanje okoliša koji ima EU. Stvari u Europskoj uniji više nisu toliko dobre, ali svakako se nudi prilika za razvoj i vladavinu prava.
