Andi Milas je šestogodišnji dječak iz Mostara. Većina dječaka tih godina sretno i zadovoljno provode svoje djetinjstvo, igrajući se s vršnjacima, pripremajući se za školu, trčeći po igralištu za loptom. Na žalost, djetinjstvo malog Andija nije ni približno takvo. On je stopostotni invalid kojemu je terapija mnogobrojnim lijekovima potrebna svakoga dana, do kraja njegova života.
Teško djetinjstvo
“U 2007. godini sam prvi put pokrenula akciju za sina. Prvo je Andi bilo liječen u Mostaru pa smo otišli u Sarajevo u bolnicu na liječenje. Lijekovi koje je tada koristio su koštali 400 maraka, jedna kutija, a on je morao uzimati dvije kutije mjesečno. Prošla sam veliku kalvariju, od bivšeg muža sam se razvela, a bolest je naslijedio od njega. Kad sam se razvela. ništa nije uplaćivao, a nisam ostvarivala Andijevo pravo na invalidnost”, ovim riječima je počela životnu priču Andijeva majka Sanja Milas. Dječak boluje od najtežeg oblika epilepsije, otkriven mu je sindrom Williams te Westov sindrom, stenoza srčane aorte i celijakija pa ima učestale napade. Ne može ništa jesti osim dječjih kašica, a tako ljudi i pomažu, donesu hrane. Kroz šest godina konstantne, iscrpljujuće svakodnevne borbe s bolešću, Sanja nije izgubila nadu i nikada se nije prestala boriti za svoga sina. Pomoć je ponekad pristizala, mediji bi se nekada osvrnuli, nekolicina dobrih ljudi pomogla, ali nikada dovoljno da se Andiju osigura prijeko potrebna pomoć. “Od socijalne pomoći, od zdravstvenog je prije primao nešto novca, ali sve to nije bilo dovoljno ni da se pokriju cijene lijekova”, kaže Sanja. Da bi se Andija održalo na životu, mjesečno je potrebno kupovati lijekove za koje ova samohrana i nezaposlena majka svaki put nanovo skuplja novac. Invalidnina od 360 maraka mjesečno ne može pokriti ni približno sve troškove. Nezaposlena je ne zato što to želi nego zato što mora s Andijem provoditi 24 sata, pa nema vremena tražiti posao, za lijekove svoga djeteta majka Sanja se snalazi na sve moguće načine. Otac ima zabranu pristupa djetetu budući da je bio nasilan i prema njemu i njoj. “Njemu je kritična šesta i sedma godina, tako liječnici kažu, baš kao što je i bila treća i četvrta, ali ja se nadam da će se izvući. Operacija je moguća, ali liječnik mi je rekao da bi mogao podleći jer nije dovoljno jak i ja to nisam htjela potpisati”, kaže majka bolesnog dječaka. Posebno je teška situacija bila 2009. i 2010. godine kada se Andijevo stanje naglo pogoršalo, naglo je izgubio krv, dobio je jak napadaj i stalno bio u bolnici, ali tada se opet izvukao što je dokaz koliki je on borac, koliko je jak. Još jedan napad se ponovio i u 2011. godini kada mu je pukao čir, ali se poslije stanje stabiliziralo. Ipak, lijekovi su mnogobrojni i kako jedni nešto liječe tako drugi razaraju. Pomoć u liječenju uvelike Sanji pruža njezin otac koji je inače srčani bolesnik te ima svojih nekoliko lijekova koje mora piti kako bi ostao na životu, što iziskuje dodatne troškove, a majka joj je umrla još 2007. godine. Dodatni problem je krevet u kojem Andi sada spava, jer se doslovno raspada. Već je zalijepljen i vezan sa svih strana pa bi bilo potrebno kupiti novi, a košta oko 1500 maraka kao i hodalica koja je oko 3500 maraka.
Hrabra majka
Svi ljudi dobre volje mogu pomoći ovoj obitelji u teškoj situaciji. Pomoć se može vršiti uplatom na račun koji je otvoren kod Volksbanke BiH, tekući račun broj 1402010018351995, s naznakom - za malog Andija. Za uplate iz inozemstva, SWIFT VBSABA22, IBAN BA 39 1402010018351995 s naznakom za malog Andija. “Ja sam sama u svemu, teško mi je, ali trudim se. Andi je težak bolesnik koji je osuđen na doživotnu terapiju bez koje ne smije biti jer bi inače umro. Samo želim da moje dijete bude zdravo, ne želim ga izgubiti, želim mu pomoći i zato tražim bilo kakvu pomoć od ljudi. Samo da je moje dijete živo i uz mene”, kroz suze govori Sanja Milas. Hrabra majka koja želi samo jedno svome sinu, ono osnovno, ono što je zaslužio - zdrav život.
