Hercegovina je prije nekoliko dana dobila prve letače spasioce. Mihovil Čuljak i Zoran Vlaho dobili su međunarodne certifikate za ovaj posao nakon što su prošli potrebnu obuku u Hrvatskoj. Obuka je održana u organizaciji hrvatskog GSS-a i švicarske gorske službe spašavanja, a sve se odigralo na planini Mosor kod Splita. - Bilo je 16 momaka iz regije, od toga nas šest iz BiH. Nas dvojica iz Mostara smo uspješno prošli obuku koja nije bila nimalo lagana - započinje priču Mihovil Čuljak. Prvi rad se radio na teoretskom dijelu, dok su ostale dane obuke proveli na terenu. Ovaj hercegovački dvojac imao je, može se slobodno reći, čast voziti se u helikopteru s najboljim svjetskim pilotom Robertom W. Andenmattenom. Ovaj Švicarac iza sebe ima više od 12.000 sati leta. Usporedbe radi, hrvatski piloti idu u mirovinu nakon što sakupe 1500 sati leta. - Čovjek je nevjerojatan. Jedan je od rijetkih koji je imao hrabrosti podignuti helikopter na 7000 metara visine kako bi spasio ljude na Himalayi - priča nam naš sugovornik. Ističe kako Švicarci imaju flotu od 68 helikoptera i svi se mogu koristiti za spašavanje. Kada nisu u akciji spašavanja iznajmljuju se kao taksi, koriste za građevinske radove i još puno toga.
- Hrvatska je regionalni lider kada je u pitanju gorska služba spašavanja. Njihova suradnja sa Švicarcima je idealna jer su oni najbolji kada je u pitanju helikoptersko spašavanje. Oni žele stvoriti jedan regionalni tim ljudi koji će moći sudjelovati u zajedničkim akcijama spašavanja. Imat ćemo iste metode rada i zato zajedno prolazimo obuku. Nas su prepoznali i mi smo postali dio tima - naglašava Čuljak. Obuka na terenu je bila i više nego realna. Koncentracija je morala biti na najvišoj razini, a polaznici obuke su shvatili svu ozbiljnost posla koji će jednog dana obavljati. - Svaka greška može biti kobna. Helikopter nikada ne smije fiksno vezan za zemlju. Ako spasitelj u bilo kojem trenutku ugrozi helikopter i posadu u njemu, konop se odmah reže. Dogma je da spasioc koji visi na konopu bude otkačen u onom trenutku kada ugrozi helikopter i mi pristajemo na to. Oko toga nema razgovora. Jednostavno, tako se radi. Zbog toga koncentracija mora biti na maksimumu do zadnjeg poteza u akciji, inače nema sretnog završetka - priča nam Čuljak. Za razliku od prije nekoliko trenutaka, na njegovom licu više nema osmijeha i razgovor postaje ozbiljan. - Cijelo vrijeme je uz nas instruktor koji pazi da ne bi ugrozili cijeli sustav. Helikopter ništa ne radi na svoju ruku, pilot sluša spasitelja koji je na konopu. Jedan momak je pogriješio i završio je zbog manevra pilota u jednom trenutku iznad helikoptera. To mu je bila dovoljna opomena da idući put ne smije pogriješiti. U situaciji na terenu, uz takvu grešku, vjerojatno bi ga otkačili s užeta - zaključuje Čuljak. Njegovo napredovanje u obuci veliki je poticaj svim članovima Hercegovačke gorske službe spašavanja. Svi oni žele napredovati, samo je pitanje koliko država i institucije prepoznaju značaj rada ovih ljudi. A svi smo se mogli uvjeriti koliko HGSS znači tijekom veljače kada je cijela BiH bila zatrpana snježnim nanosima.
Upravo zahvaljujući ovim ljudima elementarna nepogoda je prošla uz minimalne žrtve i probleme. Volonterski napori Mihovila Čuljka, Zdenka Marića, Ivana Skaramuce i brojnih drugih članova HGSS-a napokon bi trebali biti prepoznati od institucija ove države. - Naša služba je još u povojima i potrebno je puno napora kako bi dosegli razinu na kojoj je npr. Hrvatska. Spremni smo obaviti svoj dio posla. Nadamo se kako ćemo s druge strane imati kvalitetne sugovornike s kojima ćemo stvoriti uvjete za daljnji napredak - poručuju članovi HGSS-a koji i sada uporno vježbaju i nastavljaju se razvijati na volonterskoj osnovi.
